Mnogi su o Isusovu vremenu izvješće sastavljali
Prema onom što su očevici predstavljali.
Htjede tako i Luka Teofilu sve predočiti
da se u pouzdanost svega može osvjedočiti.
Ono što se davno Teofil željno čitao
Luka je, kako sam piše, pomno ispitao
I sve događaje napisati je po redu htio
jer je i sam vjeran sluga Riječi bio.
NAVJEŠTENJE IVANOVA ROĐENJA
U dane Heroda, kralja judejskoga
bijaše neki svećenik što se bojao Boga.
Iz Abijina razreda Bog ga je dao,
a svećenik taj Zaharija se zvao.
Od Aronovih kćeri žena mu postala
sad već u starijoj dobi, a Elizabeta se zvala.
Životom su besprijekorni bili oboje
ti ljudi što uvijek uz Božje zapovijedi stoje.
No bez djece su bili, iako života sveta,
već poodmakle dobi nerotkinja bi Elizabeta.
I židovski svećenik, Zaharija stariji je čovjek bio
kad se pred njim jednog dana anđeo pojavio.
Za vrijeme svećeničke službe jednoga dana
zapadne ga da uđe usred Božjeg stana
U Svetištu Gopodnjem trebao je prinijeti kâd
dok se veliko mnoštvo vani molilo tad.
I anđela ugleda, tog divnog nebeskog lika
s desne strane kadionog žrtvenika.
I spopade ga strah dok tamo kleči
al anđeo mu uputi utješne riječi:
Ne boj se Zaharija! Molitva je tvoja uslišana.
Žena će ti Elizabeta roditi sina, Ivana.
Tako ćeš mu nadjenuti ime,
a radost i veselje dobit ćeš s njime.
Bit će doista velik ispred Gospodina
a pića opojna neće piti. Ni vina.
Od majčine utrobe Duha Svetog pun će biti
i mnoge će Izraelce Gospodinu obratiti.
U duhu Ilijinu će ići i u njegovoj sili
da bi se nepokorni k razumnosti obratili.
Da srce otaca k sinovima obrati,
da pripravan narod Gospodinu može dati.
Zaharija to s čudom i pitanjem prati
pa kaže: Po čemu ću ja to razaznati?
Žena mi je poodmakle dobi a i ja sam star.
A anđeo mu onda objasni stvar.
Ja sam Gabrijel, on mu se predstavi
kao onaj što pred Bogom stoji u slavi.
Poslan sam da s tobom govorim
i da ti o ovoj radosnoj poruci zborim.
Da Zaharija posumnja anđeo to zna
Pa ga prekori što mu ne povjerova.
Moje će se riječi ispuniti kad bude vrijeme,
a tvoje usne do tada bit će nijeme.
Narod je čekao Zahariju da se vrati
ne znajući što ga je moglo toliko zadržati.
Kad iziđe vidješe da je nijem postao
pa zaključe da je zbog viđenja dugo ostao.
Otiđe on kući kad završi služenja dane
I Elizabeta uskoro trudna postane.
Ona hvalu daje Bogu što u staru životu
Bog htjede s nje skinuti sramotu.
I u našim su životima sumnje i dileme
dok gledamo kako prolazi vrijeme.
I čini se da Bog niti vidi niti čuje
i da samo čovjek o životu odlučuje.
Oprosti nam Bože sumnje, nevjere naše
i što nam brige svijeta Tvoju blizinu ukraše
Osnaži nam vjeru da si uvijek s nama
ko i sunce što je tu kad ga skriva tama.
Oprosti nam što zaboravljamo i anđele Tvoje
što sve naše korake na ovoj zemlji broje.
Nek nas buka svijeta od tog svijeta ne odijeli
nek nas njihova prisutnost u životu veseli.
NAVJEŠTENJE ISUSOVA ROĐENJA
U šestom mjesecu posla Bog anđela
U galilejski grad Nazaret, posla Gabriela.
I ode anđeo kamo Bog ga slao –
k djevici zaručenoj s mužem koji Josip se zvao.
A djevica nazaretska Marija se zvala
O izabranju Božjem još ništa nije znala.
Anđeo uđe k njoj i navijesti radosti
pa pozdravi: „Zdravo, puna milosti!“
„Gospodin s tobom!“ – riječi mu sluša
Dok u strahu nekom biva njena duša.
Na te riječi ona se posve smela
jer pozdrava takvog nije razumjela.
„Ne boj se Marijo!“ – hrabri je trenutka toga
„Ta našla si milost u Boga!
Evo začet ćeš i roditi Sina“, vijest će čuti –
„I ime Isus ćeš mu nadjenuti.“
„On će biti velik“ – i dalje opisuje Njega:
„I zvat će se Sin Svevišnjega“
O rajskoj stvarnosti anđeo joj zbori
I o Sinu kao kralju on joj govori:
„Na prijestolju kralja Davida On će stati
jer Njemu će Gospodin Bog kraljevstvo dati.
Nad domom Jakovljevim uvijeke će kraljevati
A kraljevstvu njegovu kraja neće biti.“
I upita ga ona na te riječi što joj daje
„Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“
„Duh Sveti nad tobom će biti
I Sila će te Svevišnjega osjeniti
Zato će i to čedo biti sveto, Božji Sin“
Tako joj opisa otajstvo to, sveti Božji čin.
O Elizabeti joj tad kaza glas sa visina
i kako u starosti svojoj ona zače sina.
Nju su nerotkinjom zvali prije
ali „Bogu ništa nemoguće nije!“
Možemo zamisliti Mariju
Kako sretno i zbunjeno pred Otajstvom kleči
I govori –
„Evo službenice Gospodnje!
Neka mi bude po Tvojoj Riječi“
...
O to Otajstvo utjelovljenja
Što cijelu ljudsku povijest mijenja.
Ovaj svijet je dobio Nebeskog Gosta –
Bog u Mariji začećem čovjekom posta.
Nek se mole tom otajstvu mlađi i stariji:
-Anđeo Gospodnji navijestio Mariji
-I ona je začela po Duhu Svetom
Nek odzvanja to čudo cijelim svijetom.
Naš Bog je uzeo lik čovjeka, sluge
Da od početka živi svoj život za druge,
da od začeća ko i mi čovjek bude
I život svoj jednom preda za sve ljude.
Bog je Njegov Otac a Marija mati
Otajstvo je to veliko, u razum ne može stati.
„Bogu ništa nije nemoguće!“ – to je sveto Pismo
Znamo komu vjerujemo, u zabludi nismo.
O, to Otajstvo utjelovljenja
Nek promijeni polako i naša htijenja
Nek zvone u nama Marijine želje
I Božja volja nek bude naše veselje.
Isuse maleni kad još nerođen si bio
U utrobu djevice kao Bog si se skrio.
NedokuČiva je tajna otajstva tog
Da tu dijete si bio al i svemogući Bog.
Pomozi svim majkama da život bolje shvate
I u trudnoćama svojim da se oslone na Te.
Ti si onaj koji život svakom daješ
I kad Tebe zaborave, Ti ljubiti ne prestaješ.
A nama kojih strah je u poniženja pasti
Svima nama daj u malenosti rasti
I kad ne shvaćamo i nas kad ne shvaćaju ljudi
Ti naša utjeha i radost naša budi!
MARIJIN POHOD ELIZABETI
Onih dana Marija usta i u gorje pohiti
U grad Judin, jer s Elizabetom htjede biti.
Čim Marija svoju rodicu pozdravi
I čedo u utrobi zaigra, ko da Ivan se javi.
I Elizabetu tad potakne Duh Sveti
Pa joj riječ hvale k Mariji poleti,
Riječ koju za molitvu dade i nama:
– “Blagoslovljena ti među ženama
– I blagoslovljen plod utrobe tvoje
Ta otkud meni da dođe majka Gospodina mojeg”
Tek što mi do ušiju doprije glas tvog pozdrava
Čedo mi u utrobi radosno poigrava.”
MARIJIN HVALOSPJEV (MAGNIFIKAT)
Na te riječi od rodice ona pjesmom vrati
a taj hvalospjev će i nama ko molitvu dati.
Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj u Bogu s visina
Radujem se u Bogu Spasitelju mom
Što pogleda na me s ljubavlju tom
Što će neznatnoj službenici takvu milost dati
da će svi naraštaji blaženom me zvati
jer u ovo vrijeme Svesilni silna djela pravi
Sveto ime Njegovo nek se uvijek slavi.
Dobrota je Njegova stalna i iznad svega
Nad onima što se boje Njega.
On rasprši oholice umišljene,
Snaga mišice njegove ne vene.
Dok silne baca s prijestolja
neznatne bira Njegova volja.
Gladnom dade dobra razna
a bogata On otpušta prazna.
Prihvati Izraela, slugu svoga
jer je od davnina odabran od Boga
Prihvati Izraela, njega se on sjeća
Kako našim ocima obeća
On se spomenu dobrote svoje
Prema onima što se Njega boje
Prema Abrahamu i njegovu rodu,
dovijeka on s nama je, u svome narodu.
Oko tri mjeseca Marija bi kod Elizabete
A onda se rastadoše te dvije žene svete.
...
Do Abrahama Marija se povijesti sjeća
i svega što njemu još davno Bog obeća.
Još tada, dva tisućljeća prije vremena njena
Bog je znao da će doći ova izraelska žena.
Sjeća se obećanja što su proroci još dali
kad su Mesiju – Spasitelja stoljećima naviještali.
I tamo gdje su živjeli praoci vjere njene
po predaji dom je Zaharije i njegove žene.
Da do rodice pođe tu Božju volju čita
s pjesmom radosti u srcu ona tamo hita.
Pjesmom ‘Magnifikat’ Boga vječnog slavi
riječima što Duh Sveti na usne njene stavi.
Malog Isusa pod srcem nosi već tada
u dom Elizabete gdje Božja radost vlada.
Elizabeta Ga već tu Gospodinom svojim zove
a Mariju blaženom naziva zbog milosti ove.
…
Marijo Majko Radosti vječne – Isusa Krista
Nek bar dio tvoje sreće i u nama zablista.
Od tebe i mi jednu milost prosimo
da u domove drugih Isusa nosimo
Ti nam Bože, Isuse, društvo budi i nas vodi
da s blagoslovom budu svi naši pohodi.
U vrijeme ovo kad sile zla obitelji naše ruše
nek milost tvoja pohodi i obrati te duše.
Kad Ti bi bio središte našeg srca i dana
i molitva došla bi u domove kršćana
Kad bi Blaženu među ženama više molitvom zvali
svi bi njenu pomoć tražeć i prepoznali.
Svima nama Duše Sveti svog Duha udijeli
da bi važnost molitve ko vode uvidjeli.
Svima nama Majka Božja uzorom nek bude
Jer Majka Božja želi biti Majkom za sve ljude.
IVANOVO ROĐENJE
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi
I porodi sina. U starosti njoj čudo se dogodi.
Kad su njeni susjedi i rođaci to saznali
i oni su se djetetu s njome radovali.
Oko tog dječaka od rođenja čudom zvana
sakupe se po običaju na obrezanje osmog dana.
Htjedoše mu Zaharija dati ime
ali majka djetetova ne složi se s time.
„Nipošto, nego Ivan će se zvati.“
A svi se začudiše zašto će mu takvo ime dati.
„Ta nikog nemaš od rodbine tko bi se tako zvao.“
A onda zovu Zahariju da bi ime napisao.
On pločicu uzme i piše: „Ime mu je Ivan.“
I tog trena ponovo govor mu je dan.
Zaharija tad poče blagoslivljati Boga
a svi se pitahu: „Što li će biti od djeteta ovoga?“
Strah ih obuze i pričali su po svem kraju
o tom čudesnom judejskom događaju
A Zaharija pun Duha Svetog, duha prorokova
Blagoslivljat stade Boga svog, Boga Izraelova.
Mislili su: Djece nema! Kakva šteta!
Zar je bez blagoslova Božjeg – Elizabeta?
I dok su se drugi radovali rađanju života
Na nju kao da se svalila velika sramota.
Kako lako kriva mogu biti govorkanja ljudi
Kako lako i nedužnog ćakulanje osudi.
A Bog sve vidi i pušta kušnja da potraje
Pa u vrijeme koje želi u obranu On ustaje.
I Zahariji je anđeo radosnu vijest donio
Pa ga potom silom u šutnju zaronio.
Kad se Ivan rodi i glas mu se vraća
A za milost preveliku on hvalom uzvraća.
Ivan tek je rođen i djetinji mu glas
Al taj glas će kasnije navjestiti Spas.
Glas iz pustinje će doći i na obraćenje zvati
pripravljati put Isusu i za Njeg život dati.
…
Kad nas ljudi sude
i kad nam teško bude
imamo za uzor ove svete ljude.
Hvala ti Bože za njihovo strpljenje
I što u očaju nisu tražili riješenje
jer važnije je Tvoje nego javno mnijenje.
Hvala ti za čudo od svetoga Ivana
kom Tvoja volja bila je hrana
do zadnjeg,
mučeničkog dana.
HVALOSPJEV ZAHARIJIN
Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
Gospodin moj i Bog moj,
što pohodi i otkupi narod svoj.
Blagoslivljat ću uvijek Gospodina Boga
što podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svoga.
Kao što obeća na usta proroka svetih
On se obećnja svojih sjeti –
da će nas spasiti od naših neprijatelja
i od ruku naših mrzitelja.
Te mu izbavljeni iz ruku neprijatelja služimo
dok nam život ne prestane
U svetosti i pravednosti pred njim
u sve svoje dane.
A ti dijete prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gopodinom
i puteve mu pripravljati.
Da ih pripraviš na otpuštenje grijeha
to je tvoje poslanje,
da narodu njegovu
pružiš o spasenju spoznanje.
Darom premilosrdnog srca Boga našega,
Njegove blizine
po njemu će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine.
Da obasja one što su sjeli u tmine
i u smrtne sjene,
da noge naše
na put mira okrene.
ISUSOVO ROĐENJE
Popis svijeta bi u vrijeme cara Augusta.
Baš u onaj čas s tom naredbom on usta.
I svi su išli na popis, svaki u svoj grad,
a tako i Josip koji je u Betlehem morao tad.
Iz doma i loze Davidove Josip je bio
pa se iz Nazareta u Betlehem uputio.
S Josipom i Marija, njegova zaručnice krene
u trudnoći svojoj u neizvjesnost se zaodjene.
I dok su bili ondje dođe rađanja dan
ali gdje će u to doba naći stan?
U svratištu za njih mjesta bilo nije,
pa se u štalicu to otajstvo Božje skrije.
I porodi tu Prvorođenca svoga
Čovjeka pravog i pravoga Boga.
Koga Bog navijestio je sada se i javlja
Marija ga povija i u jasle stavlja.
Josip dođe među svoje, među poznate kuće
ali mjesta nigdje nema i ne zna kud će.
Kako teška briga te noći njega mori
jer mjesta nema za Stvoritelja koji sve stvori.
Onog komu svi mogu sa svojim brigama doći
Ostao je napušten one hladne noći.
Nema nigdje mjesta! Josip tužno mora reći
I tek štalu nađe gdje će Isus u slamu leći.
On koji daje da nam sunce sija s neba
U štalicu, u jasle, među životinje treba.
Štala nije mjesto gdje bi uvaženi htjeli biti
Al eto tu Nebo htjede zemlju poljubiti.
U tihom klanjanju pored jasala njih dvoje,
A Bog je tu sretan, jer je došao među svoje.
U njegovim očima oni gledaju nebo bez kraja.
Kakav nebeski prizor pruža obična staja.
U molitvenu duhu i mi možemo ući k njima
I vidjeti kako ga Majka u naručje prima.
Možemo ga i mi u poklonstvu uzeti
I pustit molitvi da na Njegovo srce sleti.
...
Od početka si htio biti prognan iz društva ljudi
Od početka pustio da te svijet ko nevažna sudi.
Od početka si kao stranac na zemlji koju stvori
Od početka si kralj, a uvijek siromašni ti dvori.
Dopusti da i ja uđem u tu štalicu gdje Jesi
Da tvoj pogled me raduje i tvoji osmjesi.
Da s Marijom i Josipom promatram samo
U zahvali što si htio biti rođen baš tamo.
Dopusti da ti šapnem u to uho malo
da mi je jako, Isuse, do Tebe stalo
da Ti si moja radost i želja,
da bez Tebe meni nema veselja.
POHOD PASTIRA
Pod vedrim nebom bijahu pastiri u onom kraju
što se zbilo u Betlehemu još ne znaju.
Anđela tada vidješe – prizor što oduzima dah
i sve ih obuze neki čudan strah.
No anđeo im pristupi i reče: Ne bojte se!
i kaza im stvari radosne što se tamo dese:
Danas se u gradu Davidovu rodio Sin,
rodio se Spasitelj, Krist Gospodin.
Novorođenče ćete naći – evo znaka vama –
gdje povijeno leži u jaslama.
I odjednom mu se silni zbor nebeski pridruži
što hvalom Bogu –Njemu višnjem služi.
Silna djela Bog za čovjeka čini
I anđeli mu pjevaju
Slava Bogu na visini!
A na zemlji mir ljudima
Radosna vijest
Njegovim miljenicima.
Čim u nebo otiđoše anđeli, Božje sluge,
pastiri na put poticaše jedni druge.
U njima straha više nema
dok govore: Hajdemo do Betlehema!
Pogledajmo što se to zbilo u javi,
događaj koji nam Gospodin objavi!
I pohite te pronađu dijete novorođeno
gdje leži spokojno u jasle položeno.
Tu su Marija i Josip, u štalici s njim
s tim djetetom, a Bogom Presvetim.
O čemu im je javljeno sve su pogledali
i drugima o tom čudu sve su ispričali.
Svi koji su čuli divili se tim dobrima,
svemu što su pastiri ispričali njima.
Marija u sebi sve to pohranjiva
i prebire u svom srcu ono što se zbiva.
Slaveći i hvaleći Boga pastiri se vrate
za sve one milosti što su im date.
Anđeo Božji ukaza se pastirima,
njima koji svijet zadnjima drži i neukima.
To prisustvo ih straši ali i veseli
Jer anđeo s njima Božje tajne dijeli.
I što vide u štalici ti judejski pastiri
Jedno malo dijete što iz jasala viri
I njegovu majku što ga nježno njiše
al vjerom oni znanju da tu ima puno više.
Ne gledaju ga tek ko u travi rijedak cvijet
već se dive što dođe u njihov siromašni svijet.
Taj netko tako važan štalicu bira
i Bog baš hoće uz sebe društvo pastira.
Dijete „povijeno u pelene“ njima znakom biva
za stvarnost nebesku što u jasle se skriva.
Znak nije ni potres ni grom ni oganj sa neba
već u pelenama djetešce koje pomoć treba.
U molitvi i mi možemo s pastirima biti
u štalicu sa strahopoštovanjem zaviriti.
Potražiti prizor koji anđeo dade za znak
i prepoznati Boga što kao dijete udiše zrak.
U molitvi možemo promatrat Mariju i njena muža
nježnost i sigurnost što se Isusu pruža.
U vjeri možemo vidjet što oči vidjeti ne mogu
i u malom djetetu klanjati se vječnom Bogu.
Mali Isuse hvala Ti što nas želiš blizu
i da gledamo te događaje kao reprizu.
Hvala ti što si Moćan htio bez moći biti
da bi se poniznosti mogli od Tebe naučiti.
Danas kod tvojih jasala opet tiho molim
i opet tiho ti kažem da te puno volim
i reći ću ti to ako treba još stotinu puta
umjesto onih što te gledaju oka mrka, ljuta.
OBREZANJE I PRIKAZANJE U HRAMU
Da bi židovske zakone u svemu ispunio
Osmog je dana dječak na obrezanju bio.
Ime Isus po anđelovoj riječi su mu dali
jer on ga tako prozva kad bi sasvim mali.
I kao što Mojsije propisa – kad čišćenja dani minu
‘svako muško prvorođenče nek se posveti Gospodinu’
I učiniše kao što još piše o žrtvi u zakonu židovstva
da prinesu dvije grlice ili golubića dva.
ŠIMUNOVO PROROŠTVO I PRIKAZANJE U HRAMU
Živio tada u Jeruzalemu čovjek Šimun zvan.
Taj čovjek bijaše pravedan i bogobojazan.
Utjehu Izraelovu dugo je iščekivao
a Duh Sveti na njemu je prebivao.
Da će vidjet Pomazanika Božjeg otkri mu Duh Sveti
i da do tog časa on neće umrijeti.
Kad su roditelji došli u hram dječaka prikazati
da ode i on u hram Duh Sveti će mu kazati.
Trenutak je to bio za radost i suze
kad Dječaka tog ugleda i u naručje uze.
Jer Bog mu ovu silnu milost dade
prije smrti on ga ovako blagoslivljat stade:
Sad otpuštaš slugu svoga
Gospodaru moj
U miru – po riječi svojoj.
Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje
koje si pripravio Ti
Pred licem naroda svih.
Svijetlost Ti nam da
na prosvjetljenje naroda
Slavu puka svoga
Puka izraelskoga.
Šimun će roditeljima tad blagoslov dati
a onda se riječima Mariji obrati:
Na propast i uzdignuće ovaj evo je dan,
mnogima u Izraelu za znak osporavan.
A i tebi samoj mač će dušu prostrijeliti
da namisli mnogih srdaca otkrivene mogu biti.
Anino proroštvo
A bijaše u to vrijeme neka proročica Ana,
iz plemena Ašerova bi i poodmaklih dana.
Nakon djevojaštva živjela je tek sedam godina uz muža
a do osamdeset četvrte Bog joj samotan život pruža.
U postovima i molitvama dok je bila sama
danju i noću služila je Bogu, ne napuštajući hrama.
Upravo u taj čas i ona dođe, Otkupitelja hvali
pričajući to kasnije onima koji su Ga čekali.
...
Ko što krštenjem netko biva dio Crkvenoga Tijela,
tako židov obrezanjem biva dio Izraela.
Iako Isus nije trebao kao grešnik obrezan biti
On htjede već tada malen za nas kapi krvi liti.
U doba Mojsija prvorođenci Egipta su umirali
jer egipćani s faraonom nisu Boga poslušali.
Preko Mojsija je Bog Izraelu zakon svoj dao
pa se svaki prvorođenac Bogu posvećivao.
Poslije toga, po zakonu, prikazanje je za žene
da bi po porodu četrdeseti dan bile očišćene.
I Marija se poslušno podvrgava zakonu tom
iako bez grijeha je i Duhu Svetom ona je dom.
Šimunu će na tren Dijete predati
i njegove će oči tu Spasenje ugledati
On zna da ljepšeg prizora u životu nema
i zna da djelo veliko pred njima se sprema.
Šimun zna da je tu Spasitelj kom će se jedni diviti
al zna da će bit i onih koji će mu se protiviti.
Zna što i Majku čeka ko da vidi scenu križa
jer komu nego majci bol sina može bila bliža?
…
Koga Bože više voliš nego Sina svoga?
A ipak ga ne štediš križa okrutnoga.
Ili majku svoga Sina – zar ne voliš do neba?
A ipak puštaš bol i na nju jer to tako treba.
Isuse mali, daj nam shvaćat to djelo Otkupljenja
i da svaka žrtva vrijedi i da dušama vječnost mijenja.
Daj, Bezgrešna, grešnicima da vrednujemo boli
ne prestajuć vjerovati da Bog nas i tada voli.
Mali Isuse, iz Šimunovih ruku dođi i u naručje moje
da te u molitvi gledam izbliza i te mile oči tvoje.
Nek me tvoj pogled uvijek prati
Snaga moja budi, Ti i Tvoja mati!
...
ISUSOV SKROVITI ŽIVOT
I vratiše se u Nazaret do doma svoga
kad obave sve po zakonu Gospodina Boga.
A dijete je raslo i jačalo u mudrosti i svemu
Božja je milost počivala na njemu.
ISUS U HRAMU
Ko što su redovito roditelji na blagdan Pashe išli,
I kad Isusu bi dvanaest u Jeruzalem s njim su uzišli.
Nakon tih dana kad su se kući vratili u čuđenju su stali
jer dječak osta u Jeruzalemu, a oni to nisu znali.
Odu dan hoda misleć da je među suputnicima
i stanu ga tražiti među rodbinom i znancima.
Među njima nije – tužni to shvate
I tražeći ga opet u Jeruzalem se vrate.
Nakon tih dana traženja svjetlo svanu njima
Nađoše ga u Jeruzalemu među učiteljima
Tamo u hramu on njih sluša i pita
Te vide da je u Njem prava mudrost skrita.
Kad ga nađu zapanjeni bijahu od svega.
A majka brižna tad upita njega:
Zašto si nam to učinio sinko mili?
Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili?
Zašto ste me išli tražiti?
Niste li znali da mi je biti
U onom što je Oca moga?
A oni ne razumješe riječ Djeteta i Boga.
ISUS U NAZARETU
I siđe s njima u Nazaret i poslušan im bi
a majka ove uspomene u srcu svome skri.
Isus je napredovao u dobi i mudrosti da sudi
rastući u milosti kod Boga i ljudi.
Hajdemo u Dom Gospodnji
čujemo li zov?
Tisućljeća star,
a uvijek tako nov.
Dom Gospodnji Isus zove
– Domom Oca svog
Tu on bi onda
Tu i sad živi Bog.
Isus Josipa voli i poštuje
ko što pristoji dobru sinu
No daje do znanja
tko je On i tko mu je Otac uistinu.
Vodi i nas Dijete Božje
– Domu Oca svog
Nek u našem srcu živi
milost Božja – dragi Bog.
Daj nam nasljedovat Tebe
u čistoći i posluhu
Daj nam biti, po uzoru na Te,
siromasi u Duhu.
Nema komentara:
Objavi komentar