ISUSOVO KRŠTENJE (Prema Mt 3)
(13) Isus iz Galileje pođe
na Jordan gdje je Ivan bio
i k njemu na krštenje dođe.
(14) Ivan ga je riječima odvratiti htio:
Ti bi mene trebao krstiti,
a Ti k meni dolaziš da bi kršten bio.“
(15) „Pusti sada. Ta dolikuje nam
da tako ispunimo svu pravednost.“
I kad Isus te riječi izusti
Ivan posluša te popusti.
(16) Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode.
I gle! Nebo se rastvori!
I ugleda Ivan Duha Božjeg
Gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
(17) I začu glas gdje govori.
Glas taj prozbori s nebeskih visina:
„Ovo je Sin moj ljubljeni!
U njemu mi sva milina!“
(Prema Mt 3,13-17)
Isus je Sin Božji i On ne treba krštenje
jer grijeha nema, jer je svet, jer je Bog
al takvo je Božje htijenje.
Ko jedan od grešnika spušta se ka vodi
rad naših grijeha sagiba se,
ko da Oca čuje: Sine, hodi…!
I nebo se tad u licu svom promjeni,
Otac s neba tajnu zbori
da Sin je njegov to Ljubljeni.
I Duh Sveti u tom času vidljiv biva
Na Isusa ko golub slijeće
I slika Trojstva tu je živa.
Jedan je Bog, a božanske osobe tri
Otajstvo je to naše vjere
Gdje um staje i ne može to pojmiti.
No Objava to je s neba, Božja i sveta
I ona se ne mijenja
prema shvaćanjima svijeta.
Bog i nama vel’ku milost želi dati,
Dušu našu oprati od grijeha
te nas djecom svojom zvati.
I Boga u duši mi nosimo od tada
sve dok teški grijeh ne pobjedi
i na radost Zloga duša strada.
A Isus želi u dušama trajno biti
I milost Božju izgubljenu
kroz ispovijed obnoviti.
Milost Božja čuda čini
Obraćenike mnoge daje,
i svece u Nebeskoj visini.
Al za život svetaca svijet ne mari
I što li je Bog učinio u dušama tim
Kakve čudesne, nadnaravne stvari!
Oni su željeli više od života
I život s Bogom stvarno im je bio
Cilj na kraju i vrhunska vrednota.
Ni sportskog uspjeha nema bez rada
Ni kršćanina nema bez života žrtve
Ni sveca kojim duh ovog svijeta vlada.
Životom svojim Boga proslaviti!
To je ono za što živjeli su sveci
A cilj i svakog kršćanina to ima biti!
A što možemo učiniti Njemu na slavu?
Kako ruke svoje koristiti, noge svoje,
usta svoju, uši svoje, svoju glavu?
Od početka naše udove On stvara,
i muško i žensko On stvori,
da život svaki o Bogu progovara.
Muško il žensko, to određuje Bog,
sve na nama Božji je dar, a naše je:
živjeti na slavu Stvoritelja svog.
Danas ljudi i spol sami žele odrediti
ko da Bog već dao nije, i rod neki,
I tako sami sebi nekim bogom biti.
…
Da Te bar svi ljudi Ocem zovu!
Da je bar kršćane briga za Zakon Tvoj
i za onu sliku u duši, sliku Isusovu!
Bože, dokle li će ljudska samovolja ići?
Dokle ljudi mogu u oholosti rasti?
Dokle u ponore Zloga mogu sići?
Ti i danas želiš duše da Te Ocem zovu
Želiš u njima razvijat vjeru, ufanje i ljubav,
da rastu svete, na sliku i priliku Isusovu.
Al kako s tugom ko Otac moraš gledat
kako Tvoja djeca ne žele Tvoja djeca biti
te im ne možeš silom svoje darove dat.
Vidiš li Oče u našoj duši svog Sina?
Jesmo li sačuvali milost sa krštenja?
Što bi nama rekao Tvoj glas sa visina?
Oče nebeski, kad gledaš u nas,
vidiš li Ljubljenog Sina svog?
Iako smo mi samo ljudi grešni
a On od vijeka, pravi Bog…
Je li naš život Tebi po volji?…
Oprosti nam sve nemare naše
i pomozi nam da budemo bolji.
O Isuse, koji od krštenja živiš nam u duši
Diši s nama dahom našim
I ne daj grijehu
svetu milost da uguši.
Duše Sveti, ne dopusti duhu svijeta
da nas u zamamne zamke uvuče
i da nam na putu k Nebu smeta.
Marijo, o Majko,
i Tvoji smo od dana krštenja!
Čuvaj Isusa u nama,
nek nas On na svoju sliku mijenja.
IVANOVI UČENICI IDU ZA ISUSOM (Iv 1,35-51)
(38)Isus se obazre i vidjevši da idu za njim
Upita ih: „Što tražite?“.
(Oni pred njim zapitani staše)
„Rabbi!“ što znači: „Učitelju!“
– “Gdje stanuješ?“ – upitaše
–
(39)
Reče im:
„Dođite i vidjet ćete“
Bilo je tad oko deset sati.
I pođoše oni
I cijeli onaj dan tamo će ostati.
(40) Jedan od ona dva koji su pošli za Isusom
Kad im je Ivan na njeg pokazao
Bio je Andrija, brat Šimuna
koji se kasnije Petar nazvao.
(41) On ode javiti bratu Šimunu, prije od sviju
Da je nađen Krist, Pomazanik:
Te mu reče: „Našli smo Mesiju!“
(42) Dovede ga k Isusu, a Isus
Nakon pogleda njemu upućena
Reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov!
Zvat ćeš se Kefa!“ – to znači „Petar – Stijena“
(43) Sutradan Isus poći u Galileju želi.
Nađe Filipa i reče mu: Pođi za mnom!“
– Da put Njegov dijeli.
(44) Filip je iz Betsaide bio
Iz grada Andrijina i Petrova.
Nađe on Natanaela i javi mu
(45) Što je nova:
Našli smo onoga o kom su zapisana slova,
O kom je pisao Mojsije u Zakonu i prorocima:
Isusa iz Nazareta, sina Josipova.“
(46) Reče mu Natanael:
Iz Nazareta da može što dobro biti?“
„Dođi i vidi!“ – Filip će mu odgovoriti.
(47) Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu,
Pohvalu mu sprema
Te potom reče: „Evo istinitog Izraelca
u kojem prevare nema!“
Kaže mu Natanel:
Odakle me poznaješ!“
A Isus mu je na to odgovor dao:
„Vidjet te pod smokvom,
Prije nego li te je Filip pozvao!“
(49) A na te riječi ovo su riječi Natanaela:
„Učitelju, ti si Sin Božji!
Ti si Kralj Izraela!“
(50) Isus mu tad reče želeć da se sjeti,
„Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’
Vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!“
(51) I nadoda: Zaista, zaista, kažem vam:
Gledat ćete otvoreno nebo ponad svega
I anđele Božje gdje uzlaze i silaze
Nad Sina Čovječjega.“
(Prema Iv 1,35-51)
Na Isusa Ivan učenicim’ pokazuje.
Onaj što je stoljećima čekan
Evo sada, tu je.
Jaganjac Božji, Spasitelj svijeta
I od nas grijeh oduzeti želi
da nam teret taj ne smeta.
Htio čovjek il ne htio priznat toga
Svatko od nas grijehe nosi
Na putu života svoga.
Al to naše grešnos tanje
U Isusu lijek dobiva
Kad se ima pokajanje.
I kad se čovjek stvarno kaje
Nema grijeha tako strašna
A da ispovijed mu oprosta ne daje.
Dođite! On stalno poziva stolu svom
Al prije svega želio je
Da mu srce naše bude dragi dom.
Dođite! On zove, al tko poziv sluša?
Onaj tko Njegovu blizinu želi
Taj i Božju ljubav kuša.
Dođite! On zove svoje apostole
Da budu s Njim,
Da budu dio Njegove škole.
Dođite! On i nas stalno zove
Na trenutke molitve u tišini
Da njemu damo brige i snove.
Dođite! I svijet nas isto mami
I mi često padamo u zamke
Ko da kroz život možemo i sami.
Dođite! Isus svejedno poziva,
Samo što se čovjek grešan
od pogleda njegova skriva.
On je onaj kog vjekovi su čekali
Kog su proroci navještali
I samo vjerni prepoznali.
Mesija! Spasitelj! Bog s nama!
U tišini je, a mi ga ne tražimo.
Nego ga često ostavljamo sama.
Učenici su ga tražili i upoznat htjeli
Pa ih on za sobom zove
I cijele sate s njima dijeli.
Tražimo ga i mi, još ovog dana,
Ne daleko negdje međ’ oblacima,
Već u srcu svom usred toga stana.
Hoće li nama On reći ko Natanaelu:
„Evo, vidim, u tebi prevare nema!“?
Ili jedno govorimo, a drugo je na djelu.
Svijet je pun laži i pretvaranja,
I još se hvali grijehom
I svakom vrstom varanja.
Ako se poput takvog svijeta želi biti
Kako u tišini tražiti Boga?
Kako se od Njegova pogleda ne skriti?
Ipak, Bog nas grešnike uvijek traži,
Želeć oduzet ono što nam smeta
Izbrisati iz srca sve prevare i laži.
Pred ljudima se može pretvarati često
Al Isus vrlo dobro sve u nama vidi
I koje nam On u srcu zauzima mjesto.
Vidio sam te… On i nama želi reći
Ne samo za loše već i dobre stvari
Vidio sam te… dal’ i nas ta Istina veseli?
Vidio nas je u našim zlim a i dobrima,
Vidio nas je kad mi nismo gledali Njega
A i sad On pogled svoj na nama ima.
Vidi on sve, svaki propust i čin
Vidi on sve, svaku želju i nakanu,
Vidi on sve, jer je Božji sin.
Vidjet ćemo i mi njega, jednom u slavi
I bit će nam svima jasno da je On Bog
kad se s anđelima jednom pojavi.
A do tad? Dotad ga s vjerom možemo naći
Negdje na životnom putu, običnog dana,
Il ako odvažnosti imao – u srce svoje zaći.
…
Ti vidiš, Isuse, Bože naš,
Bez da ti išta pričamo
Ti sve već znaš.
Ipak, Ti želiš da Ti pričamo
I da tako bolje sebe
I bolje Tebe upoznamo.
Isuse, na svaku riječ Tvoje uho pazi,
I ništa što kažem ili mislim
U prazno ne odlazi.
Isuse, nek prevare nema ni u meni,
kao Natanel nek Istinu tražim,
u društvu Tvom, u Tvojoj zjeni.
Nek me poslovi od Tebe ne odvuku
i nek se pitam često što Te raduje
a što Ti u srcu stvara muku
(35-36) Stajao je Ivan Krstitelj i dva učenika uz njega
Kad ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče:
„Evo Jaganjca Božjega!“
Nema komentara:
Objavi komentar