IVANOVO PROPOVIJEDANJE
(1) Petnaest tad godina vladao je car Tiberije,
a upravitelj Judeje bio je Pilat Poncije.
Herod tad bio je tetrah Galileje
a njegov brat Filip tetrarh Itureje.
(2) Bilo je to u vrijeme velikih svećenika
Kajfe i Ane
kad su u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu
Riječi Božje dane.
(3) On onda svu okolicu Jordana obađe
Propovijedajući obraćeničko krštenje
Da narod otpuštenje grijeha nađe.
(4) Kao što je pisao Izaija
u one dane davne:
„Glas viče u pustinji
Pripravite put Gospodinu,
Nek mu staze budu ravne!
(5) Neka se ispuni dolina svaka
Svaka gora i brežuljak nek se slegnut znade
Što je krivudavo neka se izravna
A hrapavi putevi neka se izglade.
(6) I za svako će tijelo
Spasenje Božje
Doći na vidjelo.“
(7) I čulo je to mnoštvo što dođe da se krsti
Gdje Ivanova usta glasno zbore:
„Leglo gujinje! Tko vas samo upozori
Da bježite od srdžbe skore!
(8) Donosite dakle obraćenja dostojnih plodova
I nemojte početi u sebi govoriti:
Djeca smo Abrahamova!
Jer kažem vam i riječ ovu:
Bog iz kamenja ovog
Može podići djecu Abrahamovu.
(9) Već je na krojen stablima sjekira položena sada:
Svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda
Siječe se i baca u oganj, da strada.“
(10) Mislilo je stoga mnoštvo
Riječ njegova – šta je?
Što nam je dakle činiti? – pitaju ga.(11)
I on im odgovor na to daje:
„Tko ima dvije haljine, neka podijeli svatko
S onim koji nema.
U koga hrane ima, neka učini isto tako.“
(12) I carinici se dođu k njemu krstiti
Pa ga pitahu:
„Učitelju, što je nama činiti?“
(13) Reče im tada da rade pošteno:
„Ne uzimajte više
Nego vam je određeno!“
(14) A i vojnici bijahu onamo
Pa ga upitahu:
„A mi, što mi činiti moramo?“
I reče im:
„Nikome nasilja ne činite,
Nikoga krivo ne prijavljujte
I plaćom svojom zadovoljni budite.“
(15) Narod bijaše u iščekivanju
I svi se u srcu pitahu
„Tko je Ivan?
Nije li on možda Krist
Od davnina obećan?“
(16) Zato im Ivan svima govoriti krene:
Ja vas, istina, vodom krstim.
Ali dolazi jači od mene.
Ja nisam dostojan
Ni remenje na obući njemu odriješiti.
On će vas krstiti ognjem
I Duhom Svetim.
(17) U ruci mu vijača da gumno svoje čistim stvori
I sabere žito u žitnicu svoju,
A pljevu da spali ognjem što neugasivo gori.
(18) I mnogim je drugim pobudama pričati stao
I tako je narodu Ivan evanđelje naviještao.
(19) A Heroda je Ivan zbog Herodijade prekorio
Zbog žene njegova brata i zbog svih zlodjela
Ivan je protiv njega zborio.
(20) Svemu tome nadoda Herod još i to zlo djelo
Da je Ivanovo u tamnicu ubacio tijelo.
(Prema Lk 3,1-20)
…
Baš u ono određeno vrijeme davno
Ivan započe svoje propovijedanje
prije neg Isus nastupi javno.
Crkva riječi Ivanove pred Božiće ponavlja:
“Pripravite put Gospodinu! Obratite se!”
Jer u grijehu nema pravog slavlja.
Samo kršćansko ime ništa ne znači
ko ni židovima što su Abrahamov rod
već vjera i djela u koja se oblači.
Bog i danas poziva svakog tko ga sluša
da dobro čini, a izbjegava zlo,
kako bi živjela sretno naša neumrla duša.
Vrijeme će proći i Božji doć će sud,
doć će Sin Božji kad Sudac svijeta
i odjednom pojaviti se svud.
Tada ćemo dobro vidjet sav život svoj
misli, riječi, djela i propuste,
grijehe svoje i njihov broj.
Za srca tvrda Ivan će oštru pouku dati
Leglom zmijskim ih naziva
da se sva ozbiljnost grijeha shvati.
Ne štedi on ni moćnika koji preljub čine
jer nije mu stalo do mladosti svoje
već do vječnog spasa i istine.
U Ivanovu pozivu i nama riječ je dana
da se obraćamo i klonimo grijeha,
al to je danas neka riječ strana.
No grijeh je onaj rad kojeg Isus dođe
da nas krvlju nevinom otkupi i spasi,
Sin Božji, kao čovjek rođen.
I mnogi se trude riječ “grijeh” ukloniti
samo da je griješiti nekako lakše,
i nekako lakše u pokvarenu svijetu biti.
Zar je svejedno ima li vječnosti il nema?
Zar je svejedno dal nam se sreća rajna
il možda propast vječna sprema?
Zar je svejedno raj il leglo zmija?
Radost vječna il oganj vječni
gdje se sve od boli svija?
A Sud će Božji jednom sigurno doći
i svi ćemo o svima tada sve znati
i ništa se od svega sakrit neće moći.
…
O Isuse Spasitelju,
udovi Ti za nas krv svetu proliše
pa ipak mnogi ljudi
grijeh od Tebe više zavoliše.
Spasi nas, o Isuse,
jer Spasitelj Ti si,
od grijeha, zla i smrti vječne,
neka zalud umirao nisi.
Ne daj nam doći u ono mjesto muka,
gdje izlaska više nema,
iz mjesta boli i jauka.
Ne daj nam dugo ni u čistilištu biti
i u trpljenju bolnu
da nam nitko nema
naše boli malo ublažiti.
O ne daj nam u mukama ni jedan dan
povedi nas, Spasitelju,
k sebi,
u vječni stan.
IVANOVO SVJEDOČANSTVO (Prema Iv 1)
A evo svjedočanstva iz Ivanovih dana
kad se kupio svijet oko Krstitelja Ivana. (19)
Kad su židovi u gradu Jeruzalemu
svećenike i levite poslali k njemu
da im odgovor o sebi da
on ne zanijeka nego prizna.
Na pitanje: “Tko si ti?” (20)
Ja nisam Krist” – Ivan neće kriti.
Jesi li Ilija? – opet ga upitaju, (21)
a kad kaza: “Nisam” – pitanja ne prestaju.
“Jesi li Prorok?” – novo je pitanje
“Ne!” – Ivan opet daje im na znanje.
Pa tko si ti – da odgovor damo (22)
onima što su nas poslali ovamo.
Bez odgovora se vraćali ne bi
pa još upitaju:
“Što ti kažeš sam o sebi?”
“Ja sam glas
koji u pustinji viče: (23)
“Poravnite Put Gospodnji!”
– ko što Izaija prorok proriče.
A neki izaslanici što farizeji su bili (24)
Riječ su njegovu sa upitom prihvatili: (25)
“Zašto onda krstiš?” – upitaše ga
Kad nisi ni Krist, ni Ilija,
ni Prorok Svevišnjega?”
Ivan će im “Ja vas krstim vodom, (26)
ljudi moji,
a koga vi ne poznate među vama stoji.
Onom koji za mnom dolazi krstiti (27)
ja nisam dostojan
ni remenja na obući odriješiti.”
U Betaniji ovaj događaj se zbio (28)
s onu stranu Jordana
gdje je Ivan krstio.
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu (29)
pa reče tom puku svemu:
(i do danas na misi slušamo ta slova sveta)
“Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta!” (29)
“To je Onaj o kom sam vam govorio: (30)
Za mnom dolazi onaj što je prije mene bio!
Ja ga nisam poznavao (31)
al Onaj koji me krstiti posla (33)
riječi mi je davao:
“Na koga vidiš da Duh silazi i na njem ostaje (33)
To je Onaj koji Duhom Svetim krsti.”
(Tako nam Ivan o Isusu riječ daje)
“I ja sam vido taj čin – (32)
promatrao sam Duha (34)
gdje s neba silazi kao golub
i ostaje na njemu. I svjedočim:
On je Božji Sin.”
(Prema Iv 1,19-34)
Čovjek koji je odrastao u pustari
pojavio se pred svijetom
da im velike najavi stvari.
Tamo je rastao od djetinjstva svoga
u molitvi, daleko od ljudi
stalno s mišlju na Boga.
Zna da je došao njegov čas
da iziđe međ ljude
i pozove ih na obraćenje i spas.
Obučen u devinu dlaku dolazi k njima
i priprema ih na dolazak Isusov
koji se tek dogoditi ima.
Oko njega se okupljahu razni ljudi,
jedni istinu tražeć i krštenje obraćenja,
a kod nekih samo radoznalost budi.
Dugo je narod Spasitelja čekao.
I o Ivanu se pitaju: Nije li On…?
al on nije Krist, jasno im je rekao.
Ivanova uloga, prorečena davno
jest da glas bude
i Isusovo ime navijesti slavno.
Isus je taj koji za njim stiže
da ispuni obećanja jednom dana
i pokaže nam kako Bogu doći bliže.
Isus je taj u kog Ivan želi da gledamo,
u Sina Božjeg, u Spasitelja svog,
i njemu grijehe svoje predamo.
Isus je taj na kog Ivan nam pači
da ga nikad ne izgubimo iz vida,
da nam on više od života znači.
…
I ti Isuse želiš od grijeha nas oteti
da budemo što bliže Bogu
da budemo što više sveti.
I ti želiš da ti ostanemo blizu,
jer znaš da dani bez tebe
nespokojem duše grizu.
Jaganjče Božji,
koji oduzimaš grijehe svijeta,
uzmi od nas grijehe naše,
uzmi sve ono
što nam na putu do Tebe smeta.
Od Tebe dolazi sve što čovjek dobra ima
O dtebe se i prvi otkucaji srca
od Tebe svaki novi dah koji prima.
Ipak čovjek tako malo za dušu mari,
a grčevito se drži za tijelo, zazdravlje,
i za ove prolazne, zemaljske stvari.
Život vječan, život sretan,
ti nam želiš dati
Samo treba zla se klonit
i uz Tvoje riječi stati.
Čuvaj nas od grijeha
koji na čas dušu slade
Nek nam zagovor i Majke Tvoje
čistu dušu dade.
Čini se malo duša koje se grijeha plaše
a ti si došao k nama,
Jaganjče Božji,
umrijeti za grijehe naše.
Hvala Tebi dobri Bože,
što nas otimaš od Zloga,
Nek te svatko od nas prizna
za Spasitelja svog i Boga.
Nema komentara:
Objavi komentar