ponedjeljak, 2. rujna 2024.

SVECI O MOLITVI

“Tko moli, taj će se zasigurno spasiti, a tko ne moli, taj će se zasigurno izgubiti.” 
 Sv. Alfons Maria Liguori 

 “Kako je god tijelo mrtvo bez duše, 
isto tako i duša jest mrtva bez molitve.”
 Sv. Ivan Zlatousti 

 “Molitva je boj. 
Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, 
koji sve čini da čovjeka odvrati od molitve od jedinstva s Njegovim Bogom.” 
 Sv. papa Ivan Pavao II, Katekizam Katoličke Crkve, 2725 

 Molite bez prestanka. 
 Sv. Pavao, 1 Sol 5,17

 *** 
 Za sv. Šarbela iz Libanona se vjeruje da je bio najveći čudotvorac 
.U njegovu životopisu čitamo i ovo: 
“Od najranije mladosti uvijek je sa sobom imao MOLITVENIK”

nedjelja, 13. ožujka 2022.

DJETINJSTVO ISUSOVO

 



Mnogi su o Isusovu vremenu izvješće sastavljali

Prema onom što su očevici predstavljali.
Htjede tako i Luka Teofilu sve predočiti
da se u pouzdanost svega može osvjedočiti.

Ono što se davno Teofil željno čitao
Luka je, kako sam piše, pomno ispitao
I sve događaje napisati je po redu htio
jer je i sam vjeran sluga Riječi bio.

NAVJEŠTENJE IVANOVA ROĐENJA

U dane Heroda, kralja judejskoga
bijaše neki svećenik što se bojao Boga.
Iz Abijina razreda Bog ga je dao,
a svećenik taj Zaharija se zvao.

Od Aronovih kćeri žena mu postala
sad već u starijoj dobi, a Elizabeta se zvala.
Životom su besprijekorni bili oboje
ti ljudi što uvijek uz Božje zapovijedi stoje.

No bez djece su bili, iako života sveta,
već poodmakle dobi nerotkinja bi Elizabeta.
I židovski svećenik, Zaharija stariji je čovjek bio
kad se pred njim jednog dana anđeo pojavio.

Za vrijeme svećeničke službe jednoga dana
zapadne ga da uđe usred Božjeg stana
U Svetištu Gospodnjem trebao je prinijeti kâd
dok se veliko mnoštvo vani molilo tad.

I anđela ugleda, tog divnog nebeskog lika
s desne strane kadionog žrtvenika.
I spopade ga strah dok tamo kleči
al anđeo mu uputi utješne riječi:

Ne boj se Zaharija! Molitva je tvoja uslišana.
Žena će ti Elizabeta roditi sina, Ivana.
Tako ćeš mu nadjenuti ime,
a radost i veselje dobit ćeš s njime.

Bit će doista velik ispred Gospodina
a pića opojna neće piti. Ni vina.
Od majčine utrobe Duha Svetog pun će biti
i mnoge će Izraelce Gospodinu obratiti.

U duhu Ilijinu će ići i u njegovoj sili
da bi se nepokorni k razumnosti obratili.
Da srce otaca k sinovima obrati,
da pripravan narod Gospodinu može dati.

Zaharija to s čudom i pitanjem prati
pa kaže: Po čemu ću ja to razaznati?
Žena mi je poodmakle dobi a i ja sam star.
A anđeo mu onda objasni stvar.

Ja sam Gabrijel, on mu se predstavi
kao onaj što pred Bogom stoji u slavi.
Poslan sam da s tobom govorim
i da ti o ovoj radosnoj poruci zborim.

Da Zaharija posumnja anđeo to zna
Pa ga prekori što mu ne povjerova.
Moje će se riječi ispuniti kad bude vrijeme,
a tvoje usne do tada bit će nijeme.

Narod je čekao Zahariju da se vrati
ne znajući što ga je moglo toliko zadržati.
Kad iziđe vidješe da je nijem postao
pa zaključe da je zbog viđenja dugo ostao.

Otiđe on kući kad završi služenja dane
I Elizabeta uskoro trudna postane.
Ona hvalu daje Bogu što u staru životu
Bog htjede s nje skinuti sramotu.

I u našim su životima sumnje i dileme
dok gledamo kako prolazi vrijeme.
I čini se da Bog niti vidi niti čuje
i da samo čovjek o životu odlučuje.

Oprosti nam Bože sumnje, nevjere naše
i što nam brige svijeta Tvoju blizinu ukraše
Osnaži nam vjeru da si uvijek s nama
ko i sunce što je tu kad ga skriva tama.

Oprosti nam što zaboravljamo i anđele Tvoje
što sve naše korake na ovoj zemlji broje.
Nek nas buka svijeta od tog svijeta ne odijeli
nek nas njihova prisutnost u životu veseli.

NAVJEŠTENJE ISUSOVA ROĐENJA

U šestom mjesecu posla Bog anđela
U galilejski grad Nazaret, posla Gabriela.
I ode anđeo kamo Bog ga slao –
k djevici zaručenoj s mužem koji Josip se zvao.

A djevica nazaretska Marija se zvala
O izabranju Božjem još ništa nije znala.
Anđeo uđe k njoj i navijesti radosti
pa pozdravi: „Zdravo, puna milosti!“

„Gospodin s tobom!“ – riječi mu sluša
Dok u strahu nekom biva njena duša.
Na te riječi ona se posve smela
jer pozdrava takvog nije razumjela.

„Ne boj se Marijo!“ – hrabri je trenutka toga
„Ta našla si milost u Boga!
Evo začet ćeš i roditi Sina“, vijest će čuti –
„I ime Isus ćeš mu nadjenuti.“

„On će biti velik“ – i dalje opisuje Njega:
„I zvat će se Sin Svevišnjega“
O rajskoj stvarnosti anđeo joj zbori
I o Sinu kao kralju on joj govori:

„Na prijestolju kralja Davida On će stati
jer Njemu će Gospodin Bog kraljevstvo dati.
Nad domom Jakovljevim uvijeke će kraljevati
A kraljevstvu njegovu kraja neće biti.“

I upita ga ona na te riječi što joj daje
„Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“

„Duh Sveti nad tobom će biti
I Sila će te Svevišnjega osjeniti
Zato će i to čedo biti sveto, Božji Sin“
Tako joj opisa otajstvo to, sveti Božji čin.

O Elizabeti joj tad kaza glas sa visina
i kako u starosti svojoj ona zače sina.
Nju su nerotkinjom zvali prije
ali „Bogu ništa nemoguće nije!“

Možemo zamisliti Mariju
Kako sretno i zbunjeno pred Otajstvom kleči
I govori –
„Evo službenice Gospodnje!
Neka mi bude po Tvojoj Riječi“

...

O to Otajstvo utjelovljenja
Što cijelu ljudsku povijest mijenja.
Ovaj svijet je dobio Nebeskog Gosta –
Bog u Mariji začećem čovjekom posta.

Nek se mole tom otajstvu mlađi i stariji:
-Anđeo Gospodnji navijestio Mariji
-I ona je začela po Duhu Svetom
Nek odzvanja to čudo cijelim svijetom.

Naš Bog je uzeo lik čovjeka, sluge
Da od početka živi svoj život za druge,
da od začeća ko i mi čovjek bude
I život svoj jednom preda za sve ljude.

Bog je Njegov Otac a Marija mati
Otajstvo je to veliko, u razum ne može stati.
„Bogu ništa nije nemoguće!“ – to je sveto Pismo
Znamo komu vjerujemo, u zabludi nismo.

O, to Otajstvo utjelovljenja
Nek promijeni polako i naša htijenja
Nek zvone u nama Marijine želje
I Božja volja nek bude naše veselje.

Isuse maleni kad još nerođen si bio
U utrobu djevice kao Bog si se skrio.
Nedokučiva je tajna otajstva tog
Da tu dijete si bio al i svemogući Bog.

Pomozi svim majkama da život bolje shvate
I u trudnoćama svojim da se oslone na Te.
Ti si onaj koji život svakom daješ
I kad Tebe zaborave, Ti ljubiti ne prestaješ.

A nama kojih strah je u poniženja pasti
Svima nama daj u malenosti rasti
I kad ne shvaćamo i nas kad ne shvaćaju ljudi
Ti naša utjeha i radost naša budi!

MARIJIN POHOD ELIZABETI

Onih dana Marija usta i u gorje pohiti
U grad Judin, jer s Elizabetom htjede biti.
Čim Marija svoju rodicu pozdravi
I čedo u utrobi zaigra, ko da Ivan se javi.

I Elizabetu tad potakne Duh Sveti
Pa joj riječ hvale k Mariji poleti,
Riječ koju za molitvu dade i nama:
– “Blagoslovljena ti među ženama

– I blagoslovljen plod utrobe tvoje
Ta otkud meni da dođe majka Gospodina mojeg”
Tek što mi do ušiju doprije glas tvog pozdrava
Čedo mi u utrobi radosno poigrava.”

MARIJIN HVALOSPJEV (MAGNIFIKAT)

Na te riječi od rodice ona pjesmom vrati
a taj hvalospjev će i nama ko molitvu dati.

Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj u Bogu s visina
Radujem se u Bogu Spasitelju mom
Što pogleda na me s ljubavlju tom

Što će neznatnoj službenici takvu milost dati
da će svi naraštaji blaženom me zvati
jer u ovo vrijeme Svesilni silna djela pravi
Sveto ime Njegovo nek se uvijek slavi.

Dobrota je Njegova stalna i iznad svega
Nad onima što se boje Njega.
On rasprši oholice umišljene,
Snaga mišice njegove ne vene.

Dok silne baca s prijestolja
neznatne bira Njegova volja.
Gladnom dade dobra razna
a bogata On otpušta prazna.

Prihvati Izraela, slugu svoga
jer je od davnina odabran od Boga
Prihvati Izraela, njega se on sjeća
Kako našim ocima obeća

On se spomenu dobrote svoje
Prema onima što se Njega boje
Prema Abrahamu i njegovu rodu,
dovijeka on s nama je, u svome narodu.

Oko tri mjeseca Marija bi kod Elizabete
A onda se rastadoše te dvije žene svete.

...

Do Abrahama Marija se povijesti sjeća
i svega što njemu još davno Bog obeća.
Još tada, dva tisućljeća prije vremena njena
Bog je znao da će doći ova izraelska žena.

Sjeća se obećanja što su proroci još dali
kad su Mesiju – Spasitelja stoljećima naviještali.
I tamo gdje su živjeli praoci vjere njene
po predaji dom je Zaharije i njegove žene.

Da do rodice pođe tu Božju volju čita
s pjesmom radosti u srcu ona tamo hita.
Pjesmom ‘Magnifikat’ Boga vječnog slavi
riječima što Duh Sveti na usne njene stavi.

Malog Isusa pod srcem nosi već tada
u dom Elizabete gdje Božja radost vlada.
Elizabeta Ga već tu Gospodinom svojim zove
a Mariju blaženom naziva zbog milosti ove.

Marijo Majko Radosti vječne – Isusa Krista
Nek bar dio tvoje sreće i u nama zablista.
Od tebe i mi jednu milost prosimo
da u domove drugih Isusa nosimo

Ti nam Bože, Isuse, društvo budi i nas vodi
da s blagoslovom budu svi naši pohodi.
U vrijeme ovo kad sile zla obitelji naše ruše
nek milost tvoja pohodi i obrati te duše.

Kad Ti bi bio središte našeg srca i dana
i molitva došla bi u domove kršćana
Kad bi Blaženu među ženama više molitvom zvali
svi bi njenu pomoć tražeć i prepoznali.

Svima nama Duše Sveti svog Duha udijeli
da bi važnost molitve ko vode uvidjeli.
Svima nama Majka Božja uzorom nek bude
Jer Majka Božja želi biti Majkom za sve ljude.

IVANOVO ROĐENJE

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi
I porodi sina. U starosti njoj čudo se dogodi.
Kad su njeni susjedi i rođaci to saznali
i oni su se djetetu s njome radovali.

Oko tog dječaka od rođenja čudom zvana
sakupe se po običaju na obrezanje osmog dana.
Htjedoše mu Zaharija dati ime
ali majka djetetova ne složi se s time.

„Nipošto, nego Ivan će se zvati.“
A svi se začudiše zašto će mu takvo ime dati.
„Ta nikog nemaš od rodbine tko bi se tako zvao.“
A onda zovu Zahariju da bi ime napisao.

On pločicu uzme i piše: „Ime mu je Ivan.“
I tog trena ponovo govor mu je dan.
Zaharija tad poče blagoslivljati Boga
a svi se pitahu: „Što li će biti od djeteta ovoga?“

Strah ih obuze i pričali su po svem kraju
o tom čudesnom judejskom događaju
A Zaharija pun Duha Svetog, duha prorokova
Blagoslivljat stade Boga svog, Boga Izraelova.

Mislili su: Djece nema! Kakva šteta!
Zar je bez blagoslova Božjeg – Elizabeta?
I dok su se drugi radovali rađanju života
Na nju kao da se svalila velika sramota.

Kako lako kriva mogu biti govorkanja ljudi
Kako lako i nedužnog ćakulanje osudi.
A Bog sve vidi i pušta kušnja da potraje
Pa u vrijeme koje želi u obranu On ustaje.

I Zahariji je anđeo radosnu vijest donio
Pa ga potom silom u šutnju zaronio.
Kad se Ivan rodi i glas mu se vraća
A za milost preveliku on hvalom uzvraća.

Ivan tek je rođen i djetinji mu glas
Al taj glas će kasnije navjestiti Spas.
Glas iz pustinje će doći i na obraćenje zvati
pripravljati put Isusu i za Njeg život dati.

Kad nas ljudi sude
i kad nam teško bude
imamo za uzor ove svete ljude.

Hvala ti Bože za njihovo strpljenje
I što u očaju nisu tražili riješenje
jer važnije je Tvoje nego javno mnijenje.

Hvala ti za čudo od svetoga Ivana
kom Tvoja volja bila je hrana
do zadnjeg,
mučeničkog dana.

HVALOSPJEV ZAHARIJIN

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
Gospodin moj i Bog moj,
što pohodi i otkupi narod svoj.

Blagoslivljat ću uvijek Gospodina Boga
što podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svoga.

Kao što obeća na usta proroka svetih
On se obećnja svojih sjeti –
da će nas spasiti od naših neprijatelja

i od ruku naših mrzitelja.

Te mu izbavljeni iz ruku neprijatelja služimo
dok nam život ne prestane
U svetosti i pravednosti pred njim
u sve svoje dane.

A ti dijete prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gopodinom
i puteve mu pripravljati.

Da ih pripraviš na otpuštenje grijeha
to je tvoje poslanje,
da narodu njegovu
pružiš o spasenju spoznanje.

Darom premilosrdnog srca Boga našega,
Njegove blizine
po njemu će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine.

Da obasja one što su sjeli u tmine
i u smrtne sjene,
da noge naše
na put mira okrene.

ISUSOVO ROĐENJE

Popis svijeta bi u vrijeme cara Augusta.
Baš u onaj čas s tom naredbom on usta.
I svi su išli na popis, svaki u svoj grad,
a tako i Josip koji je u Betlehem morao tad.

Iz doma i loze Davidove Josip je bio
pa se iz Nazareta u Betlehem uputio.
S Josipom i Marija, njegova zaručnice krene
u trudnoći svojoj u neizvjesnost se zaodjene.

I dok su bili ondje dođe rađanja dan
ali gdje će u to doba naći stan?
U svratištu za njih mjesta bilo nije,
pa se u štalicu to otajstvo Božje skrije.

I porodi tu Prvorođenca svoga
Čovjeka pravog i pravoga Boga.
Koga Bog navijestio je sada se i javlja
Marija ga povija i u jasle stavlja.

Josip dođe među svoje, među poznate kuće
ali mjesta nigdje nema i ne zna kud će.
Kako teška briga te noći njega mori
jer mjesta nema za Stvoritelja koji sve stvori.

Onog komu svi mogu sa svojim brigama doći
Ostao je napušten one hladne noći.
Nema nigdje mjesta! Josip tužno mora reći
I tek štalu nađe gdje će Isus u slamu leći.

On koji daje da nam sunce sija s neba
U štalicu, u jasle, među životinje treba.
Štala nije mjesto gdje bi uvaženi htjeli biti
Al eto tu Nebo htjede zemlju poljubiti.

U tihom klanjanju pored jasala njih dvoje,
A Bog je tu sretan, jer je došao među svoje.
U njegovim očima oni gledaju nebo bez kraja.
Kakav nebeski prizor pruža obična staja.

U molitvenu duhu i mi možemo ući k njima
I vidjeti kako ga Majka u naručje prima.
Možemo ga i mi u poklonstvu uzeti
I pustit molitvi da na Njegovo srce sleti.

...

Od početka si htio biti prognan iz društva ljudi
Od početka pustio da te svijet ko nevažna sudi.
Od početka si kao stranac na zemlji koju stvori
Od početka si kralj, a uvijek siromašni ti dvori.

Dopusti da i ja uđem u tu štalicu gdje Jesi
Da tvoj pogled me raduje i tvoji osmjesi.
Da s Marijom i Josipom promatram samo
U zahvali što si htio biti rođen baš tamo.

Dopusti da ti šapnem u to uho malo
da mi je jako, Isuse, do Tebe stalo
da Ti si moja radost i želja,
da bez Tebe meni nema veselja.

POHOD PASTIRA

Pod vedrim nebom bijahu pastiri u onom kraju
što se zbilo u Betlehemu još ne znaju.
Anđela tada vidješe – prizor što oduzima dah
i sve ih obuze neki čudan strah.

No anđeo im pristupi i reče: Ne bojte se!
i kaza im stvari radosne što se tamo dese:
Danas se u gradu Davidovu rodio Sin,
rodio se Spasitelj, Krist Gospodin.

Novorođenče ćete naći – evo znaka vama –
gdje povijeno leži u jaslama.
I odjednom mu se silni zbor nebeski pridruži
što hvalom Bogu –Njemu višnjem služi.

Silna djela Bog za čovjeka čini
I anđeli mu pjevaju
Slava Bogu na visini!

A na zemlji mir ljudima
Radosna vijest
Njegovim miljenicima.

Čim u nebo otiđoše anđeli, Božje sluge,
pastiri na put poticaše jedni druge.
U njima straha više nema
dok govore: Hajdemo do Betlehema!

Pogledajmo što se to zbilo u javi,
događaj koji nam Gospodin objavi!

I pohite te pronađu dijete novorođeno
gdje leži spokojno u jasle položeno.
Tu su Marija i Josip, u štalici s njim
s tim djetetom, a Bogom Presvetim.

O čemu im je javljeno sve su pogledali
i drugima o tom čudu sve su ispričali.
Svi koji su čuli divili se tim dobrima,
svemu što su pastiri ispričali njima.

Marija u sebi sve to pohranjiva
i prebire u svom srcu ono što se zbiva.
Slaveći i hvaleći Boga pastiri se vrate
za sve one milosti što su im date.

Anđeo Božji ukaza se pastirima,
njima koji svijet zadnjima drži i neukima.
To prisustvo ih straši ali i veseli
Jer anđeo s njima Božje tajne dijeli.

I što vide u štalici ti judejski pastiri
Jedno malo dijete što iz jasala viri
I njegovu majku što ga nježno njiše
al vjerom oni znanju da tu ima puno više.

Ne gledaju ga tek ko u travi rijedak cvijet
već se dive što dođe u njihov siromašni svijet.
Taj netko tako važan štalicu bira
i Bog baš hoće uz sebe društvo pastira.

Dijete „povijeno u pelene“ njima znakom biva
za stvarnost nebesku što u jasle se skriva.
Znak nije ni potres ni grom ni oganj sa neba
već u pelenama djetešce koje pomoć treba.

U molitvi i mi možemo s pastirima biti
u štalicu sa strahopoštovanjem zaviriti.
Potražiti prizor koji anđeo dade za znak
i prepoznati Boga što kao dijete udiše zrak.

U molitvi možemo promatrat Mariju i njena muža
nježnost i sigurnost što se Isusu pruža.
U vjeri možemo vidjet što oči vidjeti ne mogu
i u malom djetetu klanjati se vječnom Bogu.

Mali Isuse hvala Ti što nas želiš blizu
i da gledamo te događaje kao reprizu.
Hvala ti što si Moćan htio bez moći biti
da bi se poniznosti mogli od Tebe naučiti.

Danas kod tvojih jasala opet tiho molim
i opet tiho ti kažem da te puno volim
i reći ću ti to ako treba još stotinu puta
umjesto onih što te gledaju oka mrka, ljuta.

OBREZANJE I PRIKAZANJE U HRAMU

Da bi židovske zakone u svemu ispunio
Osmog je dana dječak na obrezanju bio.
Ime Isus po anđelovoj riječi su mu dali
jer on ga tako prozva kad bi sasvim mali.

I kao što Mojsije propisa – kad čišćenja dani minu
‘svako muško prvorođenče nek se posveti Gospodinu’
I učiniše kao što još piše o žrtvi u zakonu židovstva
da prinesu dvije grlice ili golubića dva.

ŠIMUNOVO PROROŠTVO I PRIKAZANJE U HRAMU

Živio tada u Jeruzalemu čovjek Šimun zvan.
Taj čovjek bijaše pravedan i bogobojazan.
Utjehu Izraelovu dugo je iščekivao
a Duh Sveti na njemu je prebivao.

Da će vidjet Pomazanika Božjeg otkri mu Duh Sveti
i da do tog časa on neće umrijeti.
Kad su roditelji došli u hram dječaka prikazati
da ode i on u hram Duh Sveti će mu kazati.

Trenutak je to bio za radost i suze
kad Dječaka tog ugleda i u naručje uze.
Jer Bog mu ovu silnu milost dade
prije smrti on ga ovako blagoslivljat stade:

Sad otpuštaš slugu svoga
Gospodaru moj
U miru – po riječi svojoj.

Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje
koje si pripravio Ti
Pred licem naroda svih.

Svijetlost Ti nam da
na prosvjetljenje naroda
Slavu puka svoga
Puka izraelskoga.

Šimun će roditeljima tad blagoslov dati
a onda se riječima Mariji obrati:

Na propast i uzdignuće ovaj evo je dan,
mnogima u Izraelu za znak osporavan.
A i tebi samoj mač će dušu prostrijeliti
da namisli mnogih srdaca otkrivene mogu biti.

Anino proroštvo

A bijaše u to vrijeme neka proročica Ana,
iz plemena Ašerova bi i poodmaklih dana.
Nakon djevojaštva živjela je tek sedam godina uz muža
a do osamdeset četvrte Bog joj samotan život pruža.

U postovima i molitvama dok je bila sama
danju i noću služila je Bogu, ne napuštajući hrama.
Upravo u taj čas i ona dođe, Otkupitelja hvali
pričajući to kasnije onima koji su Ga čekali.

...

Ko što krštenjem netko biva dio Crkvenoga Tijela,
tako židov obrezanjem biva dio Izraela.
Iako Isus nije trebao kao grešnik obrezan biti
On htjede već tada malen za nas kapi krvi liti.

U doba Mojsija prvorođenci Egipta su umirali
jer egipćani s faraonom nisu Boga poslušali.
Preko Mojsija je Bog Izraelu zakon svoj dao
pa se svaki prvorođenac Bogu posvećivao.

Poslije toga, po zakonu, prikazanje je za žene
da bi po porodu četrdeseti dan bile očišćene.
I Marija se poslušno podvrgava zakonu tom
iako bez grijeha je i Duhu Svetom ona je dom.

Šimunu će na tren Dijete predati
i njegove će oči tu Spasenje ugledati
On zna da ljepšeg prizora u životu nema
i zna da djelo veliko pred njima se sprema.

Šimun zna da je tu Spasitelj kom će se jedni diviti
al zna da će bit i onih koji će mu se protiviti.
Zna što i Majku čeka ko da vidi scenu križa
jer komu nego majci bol sina može bila bliža?

Koga Bože više voliš nego Sina svoga?
A ipak ga ne štediš križa okrutnoga.
Ili majku svoga Sina – zar ne voliš do neba?
A ipak puštaš bol i na nju jer to tako treba.

Isuse mali, daj nam shvaćat to djelo Otkupljenja
i da svaka žrtva vrijedi i da dušama vječnost mijenja.

Daj, Bezgrešna, grešnicima da vrednujemo boli
ne prestajuć vjerovati da Bog nas i tada voli.

Mali Isuse, iz Šimunovih ruku dođi i u naručje moje
da te u molitvi gledam izbliza i te mile oči tvoje.
Nek me tvoj pogled uvijek prati
Snaga moja budi, Ti i Tvoja mati!

...

ISUSOV SKROVITI ŽIVOT

I vratiše se u Nazaret do doma svoga
kad obave sve po zakonu Gospodina Boga.
A dijete je raslo i jačalo u mudrosti i svemu
Božja je milost počivala na njemu.

ISUS U HRAMU

Ko što su redovito roditelji na blagdan Pashe išli,
I kad Isusu bi dvanaest u Jeruzalem s njim su uzišli.
Nakon tih dana kad su se kući vratili u čuđenju su stali
jer dječak osta u Jeruzalemu, a oni to nisu znali.

Odu dan hoda misleć da je među suputnicima
i stanu ga tražiti među rodbinom i znancima.
Među njima nije – tužni to shvate
I tražeći ga opet u Jeruzalem se vrate.

Nakon tih dana traženja svjetlo svanu njima
Nađoše ga u Jeruzalemu među učiteljima
Tamo u hramu on njih sluša i pita
Te vide da je u Njem prava mudrost skrita.

Kad ga nađu zapanjeni bijahu od svega.
A majka brižna tad upita njega:

Zašto si nam to učinio sinko mili?
Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili?

Zašto ste me išli tražiti?
Niste li znali da mi je biti
U onom što je Oca moga?
A oni ne razumješe riječ Djeteta i Boga.

ISUS U NAZARETU

I siđe s njima u Nazaret i poslušan im bi
a majka ove uspomene u srcu svome skri.
Isus je napredovao u dobi i mudrosti da sudi
rastući u milosti kod Boga i ljudi.

Hajdemo u Dom Gospodnji
čujemo li zov?
Tisućljeća star,
a uvijek tako nov.

Dom Gospodnji Isus zove
– Domom Oca svog
Tu on bi onda
Tu i sad živi Bog.

Isus Josipa voli i poštuje
ko što pristoji dobru sinu
No daje do znanja
tko je On i tko mu je Otac uistinu.

Vodi i nas Dijete Božje
– Domu Oca svog
Nek u našem srcu živi
milost Božja – dragi Bog.

Daj nam nasljedovat Tebe
u čistoći i posluhu
Daj nam biti, po uzoru na Te,
siromasi u Duhu.

utorak, 11. svibnja 2021.

GOVOR NA GORI

 


GOVOR NA GORI - BLAŽENSTVA (Prema  Mt 5,1-12)

Ugledavši mnoštvo ljudi gdje se kupe
uziđe na goru.
I kad sjede, učenici mu pristupe. 1

U one dane,
progovori On
i naučavat ih stane: 2

(O kako neobično je bilo čuti ovo:)

Blago siromašnima duhom
jer kraljevstvo nebesko je njihovo! 3

Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti! 4
Blago krotkima:
oni će zemlju baštiniti! 5

Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi! 6
Blago milosrdnima
oni će milosrđe zadobiti! 7

Blago čistima srcem:
Oni će Boga gledati! 8
Blago mirotvoricma:
Oni će se sinovima Božjim zvati! 9

(I na kraju zadnje blaženstvo je Isusovo:) 
Blago progonjenima zbog pravednosti:
Kraljevstvo nebesko je njihovo! 10

Blago vama (kaže Isus, Spas)
kad vas zbog mene – pogrde i prognaju
i sve zlo slažu protiv vas! 11

Radujte se i kličite:
Velika je plaća vaša na nebesima!
Ta progonili su tako proroke prije vas!
– reče on njima 12

Prema Mt 5, 1-12

……………………………………………………………

Čežnja za srećom duboko je u nama
I tamo ju je Tvorac ostavio, Bog,
da nas dovede do Sebe sama.

Što je sreća to najbolje sveci znaju.
I međ njima je lutanja svakakvih bilo
No s Bogom su sreću pronašli na kraju.

Sveti Augustin ili Magdalena sveta
Tražili su ljubav, tražili su sreću
Al je nisu našli u čarima svijeta.

I toliki su leđa okrenuli Bogu
radi nekih uživanja na zemlji,
postić sreću mislili su da i sami mogu.

A Bog zna da čovjek bez njeg strada,
Zna da su ludost užici bez Njega
I da je to tek prolazna naslada.

Nije Bog protiv tog da čovjek uživa
Ako On tu može biti posrijedi,
Ako čovjek ne traži uživanja kriva.

I u raju prvom Bog toliko toga nudi
Samo na jedno zabranu stavlja
Al sotona baš za tim požudu budi.

I čovjek pali čini ono što ne bi smio
uživajuć bez Boga sve dublje pada,
I ne prizna često da je zaglibio.

I dok za tijelo neki smiraj traži
Hoće zabavu, hoće opijate,
Hoće bilo što što osjetila draži.

I dok požude naziva: ljubav žarka
Vidi da u laži živi i da bez Boga,
sreće tu nema, sve je samo varka.

Drugi traže stvari, novac gomilaju,
Gazeć druge, misleć samo na se,
U pohlepi svojoj zgrtat ne prestaju.

I tako se neki od nesigurnosti brane
Slušajuć vijesti i kronike crne
Al one čovjeka srećom ne hrane.

I tehnologija svijeta na sreću poziva
A to sam vrag želi ljude u ropstvu
dok gledaju što se sve naokolo zbiva.

Stalno budi on-line, stalno u toku,
stalno netko neke informacije sipa,
i gasi ljudima Božji sjaj u oku.

Sreća se nudi od zvijezda estrade
Sve kako bi i drugi slijedili taj put,
Sve da duše mlade od Boga ukrade.

I gleda sve Bog, naš Otac s nebesa,
Tu djecu svoju, te lutke razgoljene,
što bez imalo srama otkrivaju tjelesa.

A iza scene estrade – koliko je sjaja lažna?
Koliko nesretnih života, droge i očaja –
ta istina je skrivena, kao manje važna.

I tako često zvijezde razapinju mreže
Predstavljaju stvari loše kao dobre,
Avanture razne gdje tek strast ih veže.

A što duše veže, što je ljubav prava,
to postaje manje bitno. I eto onda
svakim danom sve više rastava.

I blagoslov Božji više ništa ne znači
Ni obećanja jednom pred Njim dana,
i za razvod braka su mnogi navijači.

Tako se danas živi! To je novi vijek!
Pusti Zakon Božji, to je stara priča,
I onda se u porocima lažni traži lijek.

A tamo gdje nema mjesta za Boga,
tamo je varljiva svaka sreća,
i veliko je tamo polje Zloga.

I dok svijet svoja blaženstva nudi
Bog silazi s neba u siromaštvo
I svojim nas izborom silno čudi.

Bog tu primjer biva ljudskom rodu
Kako bit ko dijete, siromašna duha,
Kako imat onu pravu slobodu.

Kralju tom prići se može bez straha
Jer došao je biti Radost
Svih Njegovih u duši siromaha.

U kraljevstvo svoje on poziva sve ljude
Al što kad čovjeku zemaljsko
Od nebeskog draže bude?

Često nit ne misli zašto uopće živi
I dani mu prolaze, bez smisla, Boga,
na trenutke svijetli, al uglavnom sivi.

Al dok god živi čovjek šansu ima
Da Bogu priđe, da mu se izjada,
I Bog ga rado raskajana prima.

Onaj što nam čežnju za srećom dade
On svakog čovjeka kao dijete čeka
Da ga zagrli i uzme mu jade.

Često nije lagan put do tog otkrića
Put do podnožja križa, gdje je naš Spas,
Al tu nas čeka On, Tvorac našeg bića.

Baš tu se vidi koliko nas voli
Bog što za nas proboden biva
I Majku nam daje da nosi naše boli.

I blago onom tko se s Njim žalosti
Zbog grijeha koji Srce Božje bodu
I tko mu grijehe daje da ih On oprosti.

Blago onom tko ne želi biti oholica
Bahatih se kloni, jer blagost traži,
Jer krotkost traži, tu crtu Božjeg lica.

Blaga i ponizna srca – takav naš je Bog
U samo jedan on ide osvajački rat:
Da Ljubavlju k sebi vratit zalutalog.

Isti onaj Kralj Jeruzalema grada,
Na magarčiću, one Cvjetnice davne,
U krotkosti naš Bog je prisutan i sada.

U poniznosti i blagosti. On je taj.
I tko Njegov put slijediti želi
On mu obećava jednom vječni raj.

Al kako vjerno slijedit Njega
Koji nema gdje ni glavu nasloniti
I pušta da bude lišen svega?

Lišen svega, pravde žedan,
Žedan on je… Čovjek boli,
Na križu raspet, a pravedan.

I gdje je tu Pravda? Gdje je tu Bog?
Skrio se Otac koji zadnju riječ ima
Al uskrsnut će dragog Sina svog!

A do tog časa pravde Milosrđe vlada
I On pušta zlikovcima ga muče
I oprašta im dok tu nevin strada.

Blago milosrdnima! I nama to poručuje
I kroz Očenaš tu lekciju nas uči
Jer sreće nema gdje se mržnjom truje.

Srce čisto, ne zatrovano zlima
Isus želi darovati svakom
Tko ga prizna Bogom i k sebi ga prima.

Al kako srce čisto očuvati,
U prljavštinama grijeha koje mame,
I varaju da će sreću dati?

Čista srca i danas Bog stvarati želi
Naš Spasitelj izgubljene traži
I svaki vraćen grešnik Njega veseli.

I dok Bog naša čista srca hoće
Grijeh, zabave, posvuda se nude,
Od Sodome i Gomore gore nečistoće.

On potrebnu milost ipak svima daje
I ako duša iskreno ga traži
Naći će ga, jer on blizak nam ostaje.

Za pomoć i uzor on nam Majku daje
Da nas od Zla i varki njegovih čuva,
Da nas putem vodit ne prestaje.

Samo Jednog rodi Majka ova
Al i nas ona želi roditi u duhu.
I nama Majka želi biti – Majka Isusova.

Mir u srca i On i Ona žele dati
Svima koji mir Božji traže
I koji žele Bogu kao djeca pripadati.

Al daleko je ovaj svijet od mira
Oružjem zvecka i ratovima prijeti
Ubija staro i nejako, ne bira.

Nije li svijetu već dosta rata?
Ne slušaju toga moćnici. Antikristi.
Oni i brata rado okrenu protiv brata.

Blago onom tko Božji mir tvori.
I tko u ratu za duše Isusa slijedi
I uz Njega se, a ne protiv Njega bori.

Rat protiv Isusa bio je i traje
Progoni se On i Riječ Njegova
I nije važan Zakon koji On daje

I otkako je u svijetu kršćana
Ima i onih što ih mržnjom nište
Al možda nikad kao naših dana.

I zdrav razum i obitelj zdrava strada
Jer duh neki vražji uzeo je maha
I rat taj protiv svega Božjeg vlada.

I ne mogu kršćani reći da je sve u redu
Kad se vide zakoni bezbožni
I da se čovjeku i Bogu nanosi uvredu.

Isus o progonstvima ne šuti.
To je ono na što se računat mora
kad se čovjek za Njim uputi.

Al On je Onaj koji snagu daje
Da se ide, korak po korak,
I do konca s Njim ustraje.

On je onaj u kog konačna je plaća
i radost vječna, kakve nema
u ovoj zemlji nedaća.

Isuse,
Ti želiš sreću našu
al mi je često ne nalazimo
u blaženstvima Tvojim
i Očenašu.

Ti srca naša
I danas stvaraš
I od traganja za nama
Ti se ne umaraš.

Ti najbolje znaš
što nama za sreću treba
I ako Tebe imamo u duši
mi već imamo komad Neba.

Isuse, ne daj meni od Tebe
nikad daleko biti
nit od Tebe srce svoje kriti
nit sreću neku bez Tebe potražiti.

Marijo Majko Isusova,
Ti dijete su u duši, a Žena,
Sva blaženstva su u Tebi
Jer Ti si sva blažena.

U svijetu ovom punom grijeha
Ti nas milošću zaštiti
I daj nam više
Tebi nalik biti!

OČE NAŠ (Prema Mt 6,7-15)

 

oče naš koji jesi

Kad molite
ne blebećite kao pogani
koji misle da će zbog mnoštva riječi
biti uslišani.  7

Ne nalikujte na njih
(Isus želi da bit molitve shvate)
Ta zna vaš otac što vam treba
I prije nego ga zapitate.  8

I molitvu Očenaš nauči ih tako –
Vi dakle, molite ovako –

(govori on njima, al i nama svima): 9

Oče naš
koji jesi na nebesima! 9

Sveti se ime Tvoje 9
Dođi Kraljevstvo Tvoje. 10

Tvoja volja neka bude!
Kako ne nebu tako i na zemlji! 10
(a na molitvu tu Bog poziva sve ljude)

Kruh naš svagdašnji
Daj nam danas Ti.    11

Oprosti nama duge naše
(o kako riječ ova
veliku težinu ima):
kako i mi opraštamo
našim dužnicima!    12

Na kraju Očenaša,
riječ je samog Boga:

I ne uvedi nas u napast
nego nas izbavi od Zloga.   13

Doista, ako prijestupe njihove
vi oprostite ljudima
I Otac vaš nebeski
za vas oprost ima.    14

Ako li vi ljudima ne oprostite
(Isus jasno govori, i riječ je ova jaka):
ni Otac vaš neće
otpustiti vaših prjestupaka. 15

Oče naš koji jesi na nebesima,
Hvala Ti što Te smijemo Ocem zvati
I Tebi kao djeca pripadati.

Ti nisi tek neki sudac strogi
već Otac koji nam dobro želi
i s nama sve sate života dijeli.

Ti si Onaj koji jest, od vijeka,
Bog koji se u nebesim krije,
a ipak ko Otac nad nama bdije.

„Oče“, tako ti želiš da zovemo Tebe
Isus nas to uči i zato je vrijedno
moliti s Njim „Oče naš“ ko jedno.

Sveti se ime Tvoje
Ime Boga koji Jest, od vijeka,
koji prati, koji voli, koji čeka.

Ime Tvoje sveto je jer svet si Ti
pa zar može čovjek pri pameti
Tvoje sveto ime psovkom kleti?!

Kakva drskost ljudskog stvora!
Prezir Boga koji život daje,
Čovjek – prah na Svevišnjeg da ustaje!

Prosvijetli pamet onim što te kledu
Da uvide Tko je čovjek, a tko Bog,
I da duša im je upala u zamku Zlog.

Dođi kraljevstvo Tvoje,
Kraljevstvo od svakog našeg bolje,
Dođi Kraljevstvo Tvoje svete volje!

Kraljevstvo u kojem Tvoj zakon vlada
a ne zakoni što se proizvoljno kroje
ko da Tvoji, oni vječni, ne postoje.

Kraljevstvo Tvoje već živi tamo
Gdje živi čovjek koji Bogu se divi
i koji Isusu pušta da u njem živi.

Dođi Kraljevstvo u kom Isus je Kralj!
Kralj koji krv proli za naš grešni rod!
Bog koji zemlju stvori i nebeski svod!

Budi volja Tvoja,
Tvoja! A ne naša!
Riječ je Isusova, iz Očenaša.

Čovjeka stalno vreba Zavodnik stari
stalno mu šapće da živi po svom
i sve krasno zbori dok želi mu slom.

Tvoja volja, Oče, dobro je, ne zlo,
U životu Isusovu ona jasnija nam biva
I u svecima ona je kroz tisućljeća živa.

Dolazim Gospodine vršiti Tvoju volju!
Nek ti svatko od nas mogne tako reći
ne držeć svoj pogled na prolaznoj sreći.

Kako na nebu tako i na zemlji!
Na nebu si Ti u radosti odvijeka bio
Ali nas nisi ostavio. K nama sići si htio.

I Nebo je hodalo zemljom
kad si u Isusu prolazio prašinom svijeta
Onaj koji Jest! Ti! Prisutnost sveta!

I sada Ti želiš na ovoj zemlji biti,
Na zemlji žednoj Pravde, Istine, Dobrote,
I tu si kad te ljudi puste u svoje živote.

Samo zemlja smo mi, a Ti si naše Nebo!
Dođi u naša srca od zemlje, od praha,
I milosti čuvaj u nama do zadnjega daha.

Kruh naš svagdanji daj nam danas
Kruh koji tijelu život daje
Al još više Kruh za život koji traje.

Ti koji si manom narod svoj hranio
Daleko nisi ni od naših putovanja,
Nit od koga ko se Tebi klanja.

Davao si kruh, umnažao ga čudom,
Al Isus reče, (jer čovjek je i od duha),:
„Ne živi čovjek samo od kruha!“

I dok se na misi za Kruh molimo
Za jedan dan, samo jedan dan,
Ti tražiš u nama duh siromašan.

I otpusti nama duge naše
kako i mi otpuštamo našim dužnicima,
pomozi da se ne damo nadvladati zlima.

Opraštat se nekad čini tako teško
kad se dugovi tuđi u srcu množe,
al s pomoću Tvojom opraštat se može.

Svatko od nas je pred Tobom dužnik
kojem se krivnja briše krvlju Tvoga Sina
al mi skrećemo često pogled sa tog čina.

A što se mjerit može sa Isusovom smrću
Koji raspet oduzima grijehe nama svima
želeć da i mi praštamo našim dužnicima?

I ne uvedi nas u napast
molimo Te, jer nam Tvoja pomoć treba
u borbi protiv Zloga koji na nas vreba.

Oholost našu često samo tako lomiš
preko napasti koje dopuštaš preko Zlog
jer nekad i naš pad put je do Srca Tvog.

Što reći kad se sjetimo Joba?!
Kako si samo Sotoni pustio da ga kuša!
O da je biti kao on, tako vjerna duša!

Ili kad se sjetimo svetaca mnogih
Što reći? Kako je lijepo za njih znati!
Al hoćemo li mi moći Tebi slavu dati!

Ne uvedi nas u napast
nego izbavi od Zla nas
Jer Ti si naš Bog, i Isus naš Spas.

Moćan je Zmaj, al moćniji Ti si,
koji vjernima svojim u potrebama hiti
I Majku im daje da ih od Zla štiti!

Tvoji smo Bože, i želimo to biti,
mi što priznajemo Isusa za Boga,
Izbavi nas, molimo, od moći Zloga.

Izbavi nas i od svih zamki njegovih
od svega čime ljude za se veže,
neka srca naša k Tebi od njeg bježe!


VI STE SOL ZEMLJE I SVJETLO SVIJETA (Prema Mt 5,13-16)

isus na gori

Vi ste sol zemlje!
(Riječ će ova i danas snažna biti): 
Ali ako sol obljutavi
čime će se ona osoliti?

Nije više ni zašto
(uši mnoštva na riječi ove paze)
nego da se baci van
da ljudi po njoj gaze.   13

Vi ste svijetlost svijeta
(novu usporedbu on im zbori)
Ne može se sakriti grad
što leži na gori.   14

Niti se užiže svjetiljka
da se stavi ispod posude
Nego na svijećnjak
da svijetlo svima u kući bude.  15

Tako neka svijetli
Vaša svijetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela
i slave vašeg oca na nebesima.  16

Prema Mt 5,13-16

Isusovi učenici svijetlo su svijeta
a to svijetlo od početka
jedne raduje, a drugima smeta.

Sveci su najbolji uzor što to znači
biti svijetlo u svijetu,
biti uz Boga, od Zloga jači.

Takva svjetla nam trebaju u ove dane
al svijet ne mari za ta Isusova svjetla,
i zaboravlja na kršćane proganjane.

Umjesto da svijetle u kući svima,
umjesto da svijetle u Crkvi,
gasi se spomen i znanje o njima.

Njihov život je Bogu slavu davao
Al tu slavu Božju ne želi ovaj svijet
I ne želi onaj anđeo pali – đavao.

On srcima ljudskim vladati želi
često se On sam svijetlom pravi,
a smutnju sije i ljude dijeli.

Svijetlonoša bio je, doduše davno
ali pao je Lucifer oholi, što je mislio
da je svijetlo njegovo Božjemu ravno.

On zamagljuje Zakon dan od Boga,
„Nije to baš tako kako je Bog rekao…“
I ponuda se prihvaća i hrana Zloga.

I sve se manje pastiri usude glasno
učit nauk Božji, kako Isus želi,
i što On želi da svijetu bude jasno.

Umjesto da svijetlo budu u tami
I pastiri često ne mare za stado
I ostavljaju ih da se snalaze sami.
Krivi se nauci kao zaraza  šire,
A oni što su pozvani obrana biti
s raznim se ludostima olako mire.

I u Crkvi ima onih protiv Evanđelja
koji unose polako nove nauke svoje
I sve je više takvih, lažnih učitelja.

Oni su stid za kršćanske obraze.
Izdajući Boga i svoje sveto poslanje
Postali su kao sol po kojoj ljudi gaze.

Al da, Isus želi da ga svaki kršćanin slavi,
da tamo gdje živi svijetlo i sol bude
i svjedok Njegove Ljepote i Ljubavi.

I dok pomrčina uma sve više vlada
I mrak gust od grijeha što se množe,
Još uvijek postoji Svjetlo i nada.

Isus je naše Svijetlo i Marija nada
Oni ne žele da se gubimo u mraku
Niti da duša željna Dobra strada.

Isuse, mi smo Te ostavljali često
da čekaš, da dođemo po svjetlo,
i Tebe stavimo u srce na prijesto’.
 
Majku si nam svoju dao da nas prati
kroz mrakove svijeta na putu k Tebi,
da nas Ona može jednom Tebi dati.
 
Hvala Ti za sve milosti što nam daješ
I kad smo nemarni Ti nas opet tražiš
I takve jadne, ti nas voljet ne prestaješ.
 
Marijo, Majko naša, Ti si naša nada,
Pomozi nam da Tvog Sina tražimo
koji ne želi da itko od nas strada.
 
Majko Isusova, dok mrak vlada,
Ti nama blizu budi, Marijo,
Ti budi naša nada!



GOVOR NA GORI - ISUS USAVRŠUJE MOJSIJEV ZAKON (Pr Mt 5,17-48)

Ne mislite da sam došao ukinuti
Zakon ili Proroke.
Nisam došao ukinuti nego ispuniti.   17

Zaista, kažem vam, dok neba i zemlje bude,
ne, ni jedno slovce,
ni jedan potezić iz Zakona
neće proći, dok se sve ne zbude.   18

Tko dakle ukine i jednu
pa i najmanju zapovijed od tih
i tako nauči ljude,
u Kraljevstvu nebeskom
bit će najmanji od svih.  19

A tko ih bude vršio
i druge učio, da znaju,
taj će biti velik u Kraljevstvu nebeskom,
u raju.          19

Uistinu kažem vam: 

Pravednost vaša veća biti treba 

jer ne bude li veća od pravednosti 

pismoznanaca i farizeja 

ne nećete ući u kraljevstvo Neba. 20

 

... 

Farizeji su dobro bili znani 

po tomu da samo izvana zakon vrše 

Srce im je bilo daleko od Boga, 

A glavno da naizgled zakona ne krše.  

 

I mi možemo biti kao farizeji 

koji žive u nekoj lažnoj vjeri 

gdje se ne traži iskreno volja Božja  

nego religija neka po svojoj mjeri.   

 

Daj nam Bože srce učenika 

kojima nije do vlastitih ideja 

Nek volja Tvoja bude naša želja, 

ne zakon bez ljubavi ko u farizeja.  

 

 Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! 

Bit će podvrgnut sudu  

onaj tko ubije. 

A ja vam kažem:  
svaki koji se srdi na brata  svoga 

bit će podvrgnut sudu  

(srdžba za čovjeka dobra nije) 


“Čuli ste da je rečeno starima:
Ne ubij! “ Tko ubije
za to sudski zakon ima.  21

A ja vam kažem:
(I tu novost zbori Isus, Put):

svaki koji se srdi na brata svoga
bit će sudu podvrgnut.

A tko bratu rekne: “Glupane!”
bit će podvrgnut Vijeću!
(Govori Isus narodu svomu)
A tko reče “Luđače!”
bit će podvrgnut ognju paklenomu”. 22
 
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik
pa se ondje sjetiš
da protiv tebe nešto ima brat tvoj 23
ostavi dar ondje pred žrtvenikom,
idi i najprije se izmiri s bratom,
a onda dođi i prinesi dar svoj.” 24

Nagodi se brzo s protivnikom
dok si još s njim na putu,
da te protivnik sucu ne preda
a sudac tamničaru,
pa da te ne bace u tamnicu. 25
Zaista, kažem ti, nećeš izići odande
dok ne isplatiš
i posljednju kovanicu “ 26

 
Čuli ste da je rečeno:
Ne čini preljuba! 27
(Takav Zakon je bio)
A ja vam kažem:
Tko god s požudom pogleda ženu,
već je s njome preljub u srcu učinio. 28

Ako te desno oko sablažnjava,
iskopaj ga i baci od sebe,
(Koliko prezire grijeh do znanja je dao!)
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova,
nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 29

Ako te desnica tvoja sablažnjava
odsijeci je i baci od sebe
(da Zakon Božji ne krši).
Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova
nego da ti cijelo tijelo u paklu završi. 30

Rečeno je također:
Tko svoju ženu otpušta
neka joj otpusnicu da. 31

Al u Zakon nov On ih sada vodi:
Tko god svoju ženu otpušta
– osim zbog bludništva –
Na preljub je navodi. 32

I tko se god otpuštenom oženi,
preljub čini!” – Isus dodaje
I to je Riječ Božja,
koja traje.  33

Ne zaklinji se krivo!

– čuli ste još da je rečeno starima:

nego izvrši Gospodinu zakletvu
ako tko zakletvu kakvu ima. 33
A ja vam kažem:
(I to je odraz Božje volje!)
Ne kunite se nikako!
Ni nebom, jer je Božje prijestolje. 34

Ni zemljom
jer je podnožje za noge njegove
Ni Jeruzalemom,
jer je grad Kralja velikoga!
(Riječi su za njih nove) 35

Ni svojom se glavom ne zaklinji
(Isus Govori kao Onaj
tko je Zakonu na čelu)
jer ni jednu vlas ne možeš
učiniti crnu ili bijelu. 36

Vaša riječ neka bude:
Da, da – ne, ne!
(Riječ je Isusa, Boga)
Što je više od toga,
dolazi od Zloga.” 37

Čuli ste da je rečeno:
Oko za oko, zub za zub! 38
A ja vam kažem:
Zlomu se ne opirite
Naprotiv, pljusne li te tko
po desnom obrazu,
i drugi mu okrenite. 39

Onomu tko bi se htio
s tobom parničiti
da bi dobio
tvoju haljinu donju
prepusti mu i gornju. 40

Ako te tko prisiljava čime
da ideš jednu milju
ti dvije pođi s njime. 41

Tko od tebe što zaište podaj mu!
I ne okreni se od onoga
tko se tvome nada zajmu.  42

Čuli ste da je rečeno:
“Ljubi svoga bližnjega,
a neprijatelja mrzite.” 43
A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje,
i za one koji vas progone – molite. 44

Da budete sinovi Oca
koji je na nebesima,
jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima
i da kiša pada pravednicima
i nepravednicima. 45

Kakva li vam plaća
ako volite samo one koji vole vas?
Zar to isto ne čine i carinici? 46
– pita Isus, Spas.

 
I kaza im još
Sin Onog sa Visine:     
Ako pozdravljate samo braću,
što osobito činite?
Zar to isto i pogani ne čine?  47

Budite dakle savršeni!
Isus poziva –
kao što je savršen
Otac vas nebeski 48
 Riječ je Božja, živa.

(Prema Mt 5,17-48)


Zakon Božji jednom davno je dan
petnaest stoljeća prije Krista,
Na Sinaju, Božjom rukom napisan.

Mojsije je tad Zakon Izraelu dao,
U ime Onog koji Jest
među njima je stao.

I svaki dobar židov Zakon je poštivao
Dobro su znali da je po Zakonu tom
Bog  među njima prebivao.

A sad ko Mojsije novi, Isus tu stade
I kao onaj koji ima Vlast
Nove Riječi Zakona im dade.

A ja vam kažem! – Riječ Njegova zvoni.
Al tko je taj što nastupa s tom vlašću?
Tko li je taj? S pravom pitaju se oni.

On je Onaj koji Jest. Prije Abrahama.
Tako im je rekao jednom zgodom,
Želeć da znaju da tu imaju  Boga sama.

On je Onaj koji novi narod tvori:
Crkvu. Zajednicu onih što ih šalje
da djelom i riječju o Njemu zbori.

On je Alfa I Omega, početak i kraj,
i nitko poslije njega ne može doći
i po svojoj volji mijenjat Zakon taj.

Tko bi od ljudi mogao reći, a da ne laže:
“Mijenja se zakon o rastavi i preljubu…,
Čuli ste da je rečeno, a ja vam kažem…”

Tko bi to mogao, a ne biti protiv Krista?
Kakav vladar na zemlji ima tu moć?
Zar nauka Crkve nije o tom uvijek ista?

Jedino Onaj za kog Isus nije Bog.
Jedino onaj tko sebi uzima za pravo
da kroji novi zakon, slušajući Zlog.

I pastiri se u učenju počinju razdvajati:
jedni se drže stalnog nauka Crkve
a drugi žele uz modernost stajati.

I zbunjenost vlada, ne baš mala,
ko da Crkva nije o dobru i zlu
nikad jasan nauk dala.

Isus je Onaj koji Jest. On Živi.
Uz njegov nauk stajat treba
da nas ne zavedu nauci krivi.

Isusov nauk nije lagan. On to zna.
I mi znamo da sve to nije lako,
al On nam sebe za uzor da.

On nam sebe ko hranu daje
u žrtvi na oltarima svijeta
gdje Kalvarija i danas traje.

On, koji je bio i koji Jest,
Sebe nam daje za pomoć.
Živ je. I to je Radosna vijest.

...

(novo - )

Srdžba 

 

Bit će podvrgnut Vijeću svaki  

koji kaže: “Glupane” bratu svom 

A tko reče: “Luđače!”, bit će podvrgnut, 

ognju paklenom.” 

 

Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik 

pa se ondje sjetiš 

da brat tvoj protiv tebe nešto ima              

ostavi dar ondje pred žrtvenikom,  

idi i najprije se izmiri s bratom 

a onda dođi s darovima.”               

 

25Nagodi se brzo s protivnikom 

dok si sa njim još na putu, 

(dok si na putu još postoji nada)         

da te protivnik sucu ne preda 

a sudac tamničaru,  

pa u tamnicu budeš bačen tada. 

 

Zaista, kažem ti,  

nećeš izaći odande  

dok sve ne vratiš,  

dok do posljednjeg novčića 

sve ne isplatiš.  

 

Srdžba nas sviju obuzeti može - 

takvi smo, takva naša narav pala, 

i čovjek srdi se često i srdi se jako 

i kad je po srijedi uvreda mala.  

 

Osveta je nešto što poželi lako 

kad ga ljutnja i bijes zahvati 

Ali osveta nije ono što Bog želi 

I pouku nam o tom želi dati. 

 

Od osjećaja što u nutrini počnu 

Od zlih želja i mržnja se rodi 

I to korijen biva mnogih zala, 

čak do ubojstva neke vodi.  

 

Ne ubij! - jer ubojstvo je zlo, 

svima je jasan taj zakon stari, 

Ali Isus nam pažnju svraća na srce 

koje se zlom mišlju već kvari.  

 

U mislima već začinje se grijeh 

i to nam treba biti jasno - 

da učimo svladati i misli i jezik 

prije nego bude kasno.  

 

Ipak postoje neke srdžbe  

za koje postoji opravdanje - 

kao kod Isusa u hramu, sa bičem, 

kad im volju Božju daje na znanje. 

 

No srdiš li se s pravom? 

  • pitanje je koje odgovor traži, 

Je li nam Bog na prvom mjestu? 

Volja Njegova ili plan naš draži?  

 

 

 

Isuse, ti poznaš naše srce 

I narav palu na grijeh sklonu 

U ispovijedi ti čekaš priznanje  

 da nam snage naše lako klonu.  

 

Oprosti Isuse, za ljutnje naše 

i što želimo na zemlji biti bez boli 

Ti dopuštaš i ono što nas vrijeđa 

I očekuješ da duša prikazuje i moli.  

 

Kad bi mi znali koliko je vrijedno 

prikazivati s Tobom boli na oltaru 

Mirno bi nosili križeve svoje  

za spas duša, u molitvenom žaru. 

 

Tko ne nosi svoga križa, rekao si 

taj ne može biti učenik tvoj 

A kako ja križ svoj nosim? 

Zar ne želim za duše u duhovni boj?  

  

Marijo, Majko, nauči srca naša 

da ponizna budu ko u Sina Tvoga 

dok nas na zemlji pogledom pratiš 

vodi nas putem svojih vrlina. 

 

Nek nas ne zavara i zarobi svijet 

koji i ono što je loše dobrim zove 

Ti nas vodi k Isusu, svom Sinu, 

mirno, preko suzne doline ove.  

 

 

  Preljub 

Čuli ste da je rečeno: 

“Ne čini preljuba!”   

(Odavna taj zakon je bio.) 

A ja vam kažem:  

Tko god s požudom pogleda ženu,  

već je s njom u srcu preljub učinio. 

 

Ako te desno oko sablažnjava,  

iskopaj ga i baci od sebe. (Nek ti ne bude žao) 

Ta bolje ti je da ti propadne jedan od udova,  

nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 

 

Ako te desnica tvoja sablažnjava 

odsijeci je i baci od sebe. (Smjelo.) 

Ta bolje da ti propadne jedan od udova,  

nego da ti u pakao ode cijelo tijelo”  

 

Rastava 

31Rečeno je također: “Tko otpusti svoju ženu,  

neka otpusnicu dade ženi.”  

 32A ja vam kažem: (vjerujte meni) 

Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva  

- navodi je na preljub  

I preljub čini tko god se otpuštenom oženi.” 

 

U početku stvori Bog muško i žensko stvori 

I reče nek im ljubav djecom plodna bude, 

Još u početku blagoslovi Bog ljudski par, 

Muško i žensko blagoslovi On – prve ljude. 

 

Bog je onda polako odgajao ljudski rod 

I ne dade im odmah Mojsija i zakon s neba 

Ženili su se s više žena, kako su htjeli 

A kasnije su dobili upute kako biti treba. 

 

Po zakonu od Mojsija poligamije nema 

I preljub je od onda zabranjen bio 

I tek ako bi postojao ozbiljan razlog 

Muž bi svoju ženu otpustiti smio. 

 

židova taj zakon i danas važi 

I rastava se nekad može dopustiti 

Samo u katoličkoj Crkvi rastave nema 

Isus usavršava zakon, uči kako ima biti.  

 

Nakon kršćanstva dolazi islam, a tamo 

Ljudski rod se vratiti želi na ono prije 

Ako se radi o običnu čovjeku onda četiri 

A ako je sultan i devet žena imati smije. 

 

No Božja pedagogija kroz povijest raste 

I čovjeka na ono staro vraćati ne želi 

Isus uči da jedan čovjek jednu ženu ima 

I do smrti da se jednom život dijeli.  

 

Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja! - 

On tako uči i apostoli i Crkva kroz vjekove 

Poslije Isusa savršenijeg Zakona nema 

Poslije Isusa nema neke Objave nove. 

 

I nije preljub samo uzet drugu ženu 

On kaže da se preljub i u srcu može zbiti 

Svaki koji s požudom pogleda ženu 

Već u srcu svom će preljub počiniti. 

 

I opet pokazuje da grijeh nije tek čin 

Nego još u srcu svoj početak ima 

U grešnim željama duše počinje sve 

i zgriješiti se teško može i mislima.  

 

Od misli počinju i ona najveća zla,  

a Isus čovjeka uči da se čuva požude 

jer tako čuva sebe, obitelj, djecu svoju. 

Božja zapovijed je uvijek dobra za ljude. 

 

Bolje je i bez očiju i bez ruku biti 

nego bez života onog vječnog, u raju, 

Težak grijeh ljude od Boga odvaja 

Na žalost i zauvijek, ako se ne kaju.  

 

Pakao je stvarnost o kojoj Isus zbori, 

vječna stvarnost u koju se može doć 

ako se slijedi samo prohtjeve tijela 

i ne uzda u Boga i Njegovu pomoć.  

 

 

Reći će, Isuse, da im radost kradeš 

sve dok jednom i sami ne shvate 

da Ti ne želiš ništa nego samo dobro 

A ne da poslije zbog grijeha dugo pate.  

 

Koliko je samo obitelji danas 

ranjeno preljubom i rastavama? 

Koliko djece nedužne trpi 

jer se ne vole više tata i mama? 

 

Isuse, pomozi obiteljima našim 

Da se Tebi vrate, Svjetlo im budi 

Da se drže zajedno u dobru i zlu 

I za Ljubav vječnu srca im probudi. 

 

Isuse koji vežeš dvoje sakramentom 

Ti daješ blagoslov i potrebne milosti 

Da se brak živi u ljubavi i slozi, 

Da jedno drugom mognu reći: Oprosti 

 

Ti vidiš koliko se brakova raspada 

Jer su građeni na temelju osjećaja 

Ljubav takva ih skupa ne drži 

I nema snage izdržati do kraja.  

 

Ali tamo gdje si Ti u središtu Isuse 

Tamo se vjernost i ljubav obećaju 

Iznova. Tamo se tebe za pomoć pita 

I oni tada s Tobom na putu ustraju.  

 

Tamo gdje je Tvoja Majka, Isuse, 

Tamo gdje ona za nekog riječ reče 

Tamo gdje moli da im opet radost daš 

Ti učinit možeš da blagoslov poteče. 

 

Marijo, Majko, čuvaj obitelji naše 

I pomogni im u nevolji križ  nositi, 

samo preko križa u raj nam je doći 

Samo preko križa Bogu blizu biti.  

 

Marijo Majko, čuvaj obitelji naše 

U kušnjama svijeta, od zasjeda Zloga, 

Neka Ljubav i Vjernost vječnu traže 

Neka s Tobom jednom dođu do Boga.  

 

 

 

Zakletva 

“Čuli ste još da je rečeno starima: 

 Nek se ne zaklinju krivo usne tvoje, 

nego izvrši Gospodinu zakletve svoje! 

 

A ja vam kažem: Ne kunite se nikako!  

Ni nebom jer je prijestolje samog Boga.  

Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama.  

Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga!  

 

Ni svojom glavom se ne zaklinji  

jer ne možeš učiniti bijelom ili crnom 

ni jedne vlasi  

Vaša riječ neka bude: “Da, da – ne, ne”  

Što je više od toga, od Zloga dolazi. 

... 

Bog je sama Istina i to drugo mu je Ime 

On od čovjeka želi da Istinu voli i traži 

On želi da iskreni budemo uvijek 

I da se klonimo bilo kakve laži.  

 

On ne samo da ne voli laži 

On ne želi da se tko u istinu zaklede 

Jer ako netko uvijek istinu govori 

njegove riječi i bez zakletve vrijede.  

 

Još najgore kad se zaklinje onaj 

Tko obećaje nešto, a izvršit ne želi 

On Boga priziva da svjedok bude laži 

I tako sebe samog od Istine dijeli.  

 

Bog zaslužuje poštovanje naše 

A Njegovo se Ime ne poštuje često 

I gdje god vlada On, Istina i Život,  

Laž hoće zauzeti Njegovo mjesto.  

 

Ti vidiš, Isuse, sve vladare svijeta 

I kako im je na usnama dobro naroda 

Tako mi Bog pomogao, kažu 

a Laž njihovim srcima vlada.  

 

A nije Laž zavladala odjednom 

Neg u srcima ljudi, polako, polako 

Tamo gdje se živi ko da Tebe nema 

Tamo i Laž može zavladati lako.  

 

Čuvaj zato, Isuse, srca naša, 

od dvoličnosti i od svake laži  

životom da svjedočimo za Istinu, 

a Istina svoje vjerne i u nama traži.  

 

Marijo, Majko od Istine 

Po krunici svojoj Ti nam pomaži 

Vodi nas, da nam ni jedan put 

od Isusova ne bude draži.  

 

 Osveta 

(Lk 6, 29–30) 

 
»Čuli ste da je rečeno:  

Oko za oko, zub za zub!  

(i mnogi se vladaju po tomu) 

39 A ja vam kažem:  

Ne opirite se Zlomu!  

 

Naprotiv, pljusne li te tko  

po desnom obrazu,     

i drugi mu pusti. 

40 Onomu tko bi se htio  

s tobom parničiti da bi se domogao 

 tvoje donje haljine –  

i gornju mu prepusti. 

 

41 Ako te tko prisili jednu milju,  

ti se s njim da dvije milje odvaži 

42 Tko od tebe što zaište,  

podaj mu! I ne okreni se od onoga 

 koji od tebe pozajmicu traži.«      

 

 

 
43  

Ljubav prema neprijateljima 

(Lk 6, 27–28. 32–36) 
»Čuli ste da je rečeno:  

Ljubi svoga bližnjega,  

A neprijatelje - mrzite.  

44 A ja vam kažem:  

Ljubite neprijatelje,  

A za one koji vas progone 

 – molite. 

 

 45 da budete sinovi svoga Oca 

 koji je na nebesima,  

jer on daje da sunce njegovo  

izlazi nad dobrima i zlima 

i da kiša pada  

pravednicima  

i nepravednicima.  

 

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube,  

kakva li vam plaća?  

Zar to isto i carinici ne čine?       

47 I ako pozdravljate samo braću,  

što osobito činite?  

Zar to isto i pogani ne čine?« 

 
48 »Budite dakle savršeni  

baš 

kao što je savršen 

 Otac nebeski vaš!« 
 

 ....

 

 

Ljubav nije tek osjećaj 

Isus daje nam do znanja 

Dok mi živimo u svijetu 

Koji se osjećajima klanja 

 

Dok osjećaj govori da ne volimo 

Onog tko nam zadaje boli 

Isus ljubav zapovijeda 

Pa čak i da se neprijatelje voli 

 

Dok osjećaj kaže: Voli 

Samo onog tko ti čini po volji 

Isus kaže da tad nismo 

Od carinika i pogana bolji 

 

Al kako voljet onog 

Tko te progoni i zlo želi 

Kako voljet takvog  

Tko se tvojoj boli veseli? 

 

Isus i tad traži dobra djela 

I da nas osjećaj ne nadvlada 

Pa ako ljutnja i bijes navale 

On želi biti naša pomoć tada. 

 

On ne zapovijeda ništa 

Što bi nemoguće bilo izvršiti 

A po želji da se Njega sluša 

Njegov će učenik prepoznat biti 

 

Isuse, Ljubavi vječna 

od koje svaka ljubav dolazi 

hvala Ti za muku i smrtne boli 

od kojih svaka milost nam dolazi.  

  

Radi nas si trpio pljuske i bičeve, 

Izrugan ko razbojnik pred svima, 

Nakon samog dobra koje si činio 

Ljubav su Tvoju razapeli čavlima. 

  

A Ti, Ti nisi uzvratio kaznom s križa 

nego za sve te nesretnike Oca moliš 

Tvoja dragocjena krv prolijeva se 

I za njih. Jer i njih Ti voliš.  

  

Do zadnjega daha priliku im daješ 

da se obrate, da se za grijehe kaju, 

Ti ne želiš da propadnu za vječnost 

ni oni koji ti tolike boli zadaju.  

  

Isuse, Ljubavi vječna, podaj i nama 

Ljubav za one koji nam loše čine 

Jer u njima žive besmrtne duše 

koje se udaljiše od Ljubavi i Istine.  

  

Isuse, Ljubavi vječna, samo u Tebi 

mi možemo naći potrebnu snagu 

A kad prepoznamo slabost svoju 

uvijek ćemo naći Tvoju ruku dragu. 

 

Isuse, pomozi u ovo vrijeme ludo 

kad se neprijatelji vješto skrivaju 

dok govore da misle na dobro sviju 

oni izdajice Dobra i Ljubavi bivaju.  

 

Ti poznaš te neprijatelje ljudskoga roda 

koji su krivi za mnogo loše stanje 

I dok nam lažu što je za nas bolje 

oni rade na tom da nas je sve manje. 

 

Isuse, Izvore života i ljubavi, 

Kako možemo voljeti i njih?  

Kako, osim molitvom da shvate 

da si Ti Izvor života svih.  

 

 O Isuse dragi, pruži svoju ruku 

I podaj Život onima koji Život hoće 

Podaj im milost da od Tebe traže 

Zaštitu i pomoć od svake Zloće.  

 

O Isuse, koliko zala... čine se ko kazna 

jer ništa se ne događa bez znanja Tvog. 

Kad bi htio - Ti bi mogao zaustaviti 

svaku pošast. Svako zlo. Jer si Bog.  

 

O Isuse, Ti vidiš naš žalosni svijet 

Koji u neko čudno ropstvo ulazi 

Neprijatelji naši vladari su moćni 

I što će običan čovjek njihovoj snazi? 

 

No u Tebe je snaga, u Tebe je moć 

A u nas bi trebalo biti pouzdanje 

I vjera u Te, i vapaj za pomoć 

a nas priječi često nemar i ne znanje.   

 

 O rasvijetli Isuse srca zavedena 

da vide tko su zapravo sluge Zloga, 

neka ne biraju put propasti za se, 

neka ne biraju širok put bez Boga.  

 

Mnogo ih je, kažeš, koji njime idu 

Mnogo ih je, sigurno, i u naše vrijeme   

I raduje se Neprijatelj ljudskog roda 

kad od straha nekog i pastiri zanijeme.  

 

Gospe, Majko naša, pokaži nam kako 

voljeti one koji nam rade o glavi 

Podaj nam srce koje i za njih moli 

Da uvide koji je Put pravi.  

 

  

 

Milostinja 
Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima 
da vas oni vide.  Inače, nema vam plaće 
u vašeg Oca koji je na nebesima. 1 

Kada dakle dijeliš milostinju 
ne trubi pred sobom 
(za priznanjima ne žudi) 
kako to u sinagogama i na ulicama 
čine licemjeri da bi ih hvalili ljudi. 

Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 2 
(al ne od Boga na Visini.) 
Ti, naprotiv, kada daješ milostinju 
– neka ti ne zna ljevica što desnica čini. 3 

Milostinja tvoja ima skrivena biti 
i Otac tvoj koji vidi u skrovitosti 
On će ti uzvratiti!  4 

Molitva 
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri! 
(što prikazuju se dobrima, a zapravo lažu.) 
Vole moliti stojeći u sinagogama 
i na raskršćima ulica 
da se ljudima pokažu. 

Zaista kažem vam, primili su svoju plaću. 5 
Ti naprotiv kad moliš pomoli se svomu Ocu 
koji je u skrovitosti, 
U sobu svoju idi. 
Zatvori vrata za sobom. 
I uzvratit će ti Otac tvoj 
koji u skrovitosti vidi.“ 6 

Post 
I kad postite ne budite smrknuti kao licemjeri, 
Izobličuju lica  da svoj post ljudima pokažu. 
Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 16 
(jer Isus zna da u srcu lažu.)                                                

Ti, naprotiv, kad postiš, 
pomaži glavu i umij lice 17 
(Nek se post tvoj Bogu tvome svidi!) 
Nek ne zapaze ljudi kako postiš 
nego Otac tvoj koji je u skrovitosti. 
I uzvratit će ti Otac Tvoj koji u skrovitosti vidi. 18 

(Prema Mt 6,1-6.16-18) 

 

 ....

 

 

Molitva, post i milostinja 

nije za korizmeno vrijeme samo 

U svako nas vrijeme Bog zove 

da volimo bližnje i njemu hvalu damo.  

 

A kad je vrijeme tako loše ko naše 

I kad se tako jako vrijeđa Boga 

I Gospa narod poziva na molitvu 

Na pokoru i obraćenje života svoga. 

 

Možemo li se kršćanima zvati  

A da bez molitve dane provodimo 

Da ne dajemo ništa nikom u potrebi 

I bez pokore da udobno živimo? 

 

A opet, sve se to može činit radi ljudi 

da nas oni vide i da naša djela hvale 

no tada pred Bogom nemamo plaću 

i zasluge naše su nikakve il male.  

 

Isus hoće našu vjeru da je Otac tu - 

I da on milostinju, molitvu i post vidi 

Isus hoće našu vjeru i da činimo sve 

iz ljubavi čiste, da se Bogu svidi.  

 

O Isuse, ti koji vidiš sva djela i misli 

sve molitve, milostinje i nakanu svaku 

Tebi je poznata svaka ljudska želja 

i riječ što naizgled nestaje u zraku


O Isuse, ti koji vidiš sva djela i misli 

sve molitve, milostinje i nakanu svaku 

Tebi je poznata svaka ljudska želja 

i riječ što naizgled nestaje u zraku.  

 

Nauči nas moliti Isuse, kako valja 

ne da nam molitva bude breme, 

Nauči nas susresti se s Tobom 

jer to je tako dragocjeno vrijeme. 

 

Nauči nas darivati Isuse, kako valja 

Ne tek od viška, niti za pohvale nečije 

Nauči nas odricati se stvari i vremena 

neka nam ništa potrebnog žao dati nije.  

 

Nauči nas postiti Isuse, kako valja, 

dok svijet nas uči: uživaj dok se živi.  

Nauči nas pravoj vrijednosti  posta

a ne da nam se netko zbog žrtve divi  


...



19  

Osigurano blago 

(Lk 12, 33–34) 
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji,  

gdje ga moljac i rđa nagrizaju 

 i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.  

20 Zgrćite sebi blago na nebu,  

gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju 

 i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.  

 

21 Doista, gdje ti se  blago skriva,  

ondje i tvoje srce biva.« 

...

 

 

 

 

Isus riječju i životom 

Siromaštvo hvali 

Pratilo ga ono 

otkad je još bio mali.  

 

No siromaštvo njemu 

nametnuto nije 

On ga je izabrao rado 

I tu se Božja veličina krije.  

 

Živio je skroman život 

u kućici Nazareta 

I tako većinu života na zemlji, 

sve do zrelih ljeta.  

 

A onda opet siromaštvo bira 

Isus Kralj - palače ne traži, 

život običan, život siromaha 

daleko mu je draži.  

 

Lisice će  imati jazbine 

I ptice će mirno u gnijezdu biti 

A Isus, Sin Božji nije imao  

ni glavu gdje nasloniti.  

 

Bog je s neba sišao u siromaštvo 

I njega tako čini dragocjenim 

A ja? Zar za bogatstvom čeznem? 

zar bogatstvo više cijenim?  

 

Svijet nas uči da tražimo više 

užitaka, razonode, zabave i hrane 

A što bi Isus, kao čovjek, izabrao  

u ove naše ‘napredne’ dane?  

 

Ne bi li ponovio isto -  

život skroman, život Nazareta 

I ne bi li rekao da bogatstvo 

na putu do raja smeta.  

 

Mnogi će reći da je važno 

biti samo siromah duhom 

I dok to kaže hlepit ne prestaje 

za olako zarađenim kruhom.  

 

A siromah radi, siromah se muči 

ne ljenčari i vrijeme ne gubi 

K tomu, ako je siromah duhom 

on Boga prije sveg zemaljskog ljubi.  



Isuse, hvala Ti za sve siromahe 

koji nas uče zašto smo na svijetu 

Daj i meni da živim skromno 

u molitvi i radu, ko Ti u Nazaretu.  

 

Daj da moje srce slobodno bude 

Od svega što za zemlju vezati može 

Budi moje blago, najveće od svega 

Budi moje blago, Isuse, moj Bože.  

 

A na zemlji daj mi da skupljam 

molitve, dobra djela, prikazane boli 

Ono što mogu za spasenje duša 

Ono što Tvoje srce najviše voli.  

 

Marijo, Majko Isusova,  

Uči me skupljati za nebo blago 

Uči me pristajati uz volju Božju 

I raditi ono što je Njemu drago. 

...




22  

Nutarnja svjetlost 

(Lk 11, 34–36) 
»Oko je tijelu svjetiljka.  

Ako ti je dakle oko bistro,  

sve će tijelo tvoje svijetliti.  

23 Ako ti je pak oko nevaljalo,  

sve će tijelo tvoje biti tamno.  

Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna,  

kolika će istom tama biti?« 
24  

 

Teško je čovjeku koji vida nema 

koji tako često nit ne ide van 

Tama je njegovo jutro i podne 

Tama je proljetni il zimski dan.  

 

Ipak je gora sljepoća duše 

Kad se život bez Isusa živi 

Kad se Svjetlo Istine ne pozna 

I bira pogled na život krivi.  

 

A samo Isus nam daje vidjeti 

Čemu početak, čemu kraj 

Čemu rođenje, čemu smrt 

Čemu pakao, čemu raj?  

 

  

Bez Njega bismo u tami bili 

I ne bi život pravo shvatili 

lutali bi životom bez smisla, 

bez Cilja tog često bi patili.  

 

Očima našim Svijetlo treba 

da ispravno ovaj svijet mjere 

Da vidimo ono što vidjeti treba 

I čuvamo u srcu blago vjere.  

 

O Isuse, koliko je toga 

što gledamo, a trebali ne bi 

Htio si da gledamo u Te 

a mi nismo dolazili Tebi.  

 

Ima netko tko nas želi 

Vezati što više uz ekrane 

i bori se na načine razne 

da nam ukrade sate i dane.  

 

Oprosti nam za ono vrijeme 

koje je Tvoje, a mi smo ga krali 

Da bi od Tebe bježali nekud 

u tamu neku i bez Tebe pali.  

 

Podrži u nama svjetlo vjere 

da vidimo jasnije kuda ići 

Čuvaj nas od svega što priječi 

da Tebi jednom možemo stići.